beats by dre cheap

MONOTEISTIČKA TEORIJA USPOSTAVE EVROPSKE CIVILIZACIJE

Ovaj tekst je dopunjeno pisanje o već pisanoj temi-kraća verzija, a razlog novog pisanja je lakše razumijevanje dotične tvrdnje-problematike. Ovo je nova teorija, po kojoj se odvijala Evropska povijest, a koja se temelji na monoteizmu, te, iz tih razloga, evropski povjesničari, kao kršćani, nisu je promovirali, jer bi prihvatanjem iste, povijesna osnova preko koje su uspoustavljali ''važeću'' Evropsku povijest: ''Evropa je kršćanski kontinent'', bila marginalizirana, neutemeljena i odbačena, a Islam, na kome se temelji nova teorija, a koga su negirali, zauzeo pravo mjesto na uticajnoj ljestvici razvoja Evropske civilizacije. Ova teorija je produkt višegodišnjeg mukotrpnog rada na razjašnjenju mnogih povjesnih pitanja vezano za Evropsku povijest, tj. ona pitanja, na koja postojeća povijest nije mogla dati istinski odgovor, do li samo, povijesnu konstrukciju koja je zadovoljavala samo, one, ideološki obojene. Npr. na pitanja: Ko su bili Patareni u Italiji, a ko Katari u Francuskoj? Zašto su i jedni i drugi progonjeni i ubijani? Zašto su paljeni na lomačama? Od kuda da 774.godine rex Offa kao kralj Engleske kuje zlatni dinar potpuno islamskog obilježja. Od kuda u zemljama Evrope u kršćanskim okruženjima sakralni objekti muslimana-džamije iz ranijih perioda? Ili, od kuda u IX.stoljeću da žena Vikinga nosi prsten sa arapskim natpisom ''za Allaha'' ? Itd. itd. Ako tražite odgovor kroz postojeću pisanu povijesti, onda ćete pronaći ideološko koncipiran odgovor, a to će biti povijesna konstrukcija, tako da, na treće pitanje: Dobijate takav odgovor, na osnovu koga, zdrav razum, ne može pojmiti; da su se takva djela mogla okarakterisati, toliko krivičnim, da su ljude, počinioce takvih djela, ako su uopće i bili počinioci, inkvizitori, na najbrutalnije i najbestijalnije načine mučili i najvećim mogućim mukama izvrgavali i kažnjavali, paleći ih na lomačama i slično. A, što je još nerazumnije, da su i žene doživljavale iste torture i golgote. A na prva dva pitanja: Ponuđeni odgovor bio je: Katari ili pak patareni su hulili katoličanstvo-bili dvovjerni kršćani, Isusa, nisu prihvatali za Boga. A, ako se radilo o ženama i ako su proglašene vještiicama onda su one ispijali krv svojoj djeci, ili su pak svojim gatanjem navlačili loše vrijeme u svoje područje, od kojih su stardali usjevi itd. itd. Za Kralja Mersije Offu tvrde da je njegov novac replika arapskog novca, te da ne postoji mogućnost da je Mersija u to vrijeme bila islamska zemlja. Za staru džamiju u Schwetzingenu- Njemačka tvrde da ju je napravio neki grof, jer je u tom periodu kada je kao on pravio džamiju u tim višim društvenim krugovima Njemačke, bilo popularno praviti objekte islamske provenijencije i on se odlučio za pravljenje džamije, a za prsten koji je nosila Vikinga u IX. Stoljeću sa ugraviranim '' Za Allaha'' njihov je odgovor; da ga je kupila od Bugarskog trgovca. Može li razuman insan prihvatiti ove odgovore na postavljena pitanja ? Nemože ! Za nehumana smaknuća Katara i Patarena morao je biti neki drugi i mnogo jači razlog, jer su takva ubijanja po Evropi, u periodu srednjih stoljeća, uzela velikog maha. I doista, razlog je bio sasvim druge prirode. Bilo je to fizičko svrgavanje monoteističke vlast od strane Evropskih katolika i uspostavljanje Evropskih država na katoličanstvu, a sve u cilju zastrašivanja i umanjivanja mogućnosti djelovanja monoteista koji su do tada uspostavljali vlast. Sve se to dešavalo; počevši od XIII. do XVIII. stoljeća, preko Francuske, pa Švicarske, Njemačke, Italije, Poljske, Španije, Portugala, Mađarske,... do Hrvatske. Katolici su progonili domaće autohtono stanovništvo monoteističke provenijencije i njihovo vođstvo. Sve, koje su uhvatili, desilo im se u najboljem slučaju ubijanje odsjecanjem glave, a za ugledne, najčešće ubijanje bilo je spaljivanjem na lomači. Bio je to, ikada, najveći pogrom muslimana. U svakoj Evropskoj državi, u kojoj je trenutno većinsko katoličko pučanstvo, desio se genocid nad muslimanima koji su bili autohtoni narod tih država, koje niko nije islamizirao, osim što su tokom epoha monoteizma prihvatali novija učenja i na kraju postali muslimani-islamiti. Dakle, bili su od početka državljani monoteističkih država sa monoteističkim vjerovanjem i imali vlast, i na kraju bili su islamiti i na Islamu održavali vlast. Progonom muslimana iz ovih Evropskih zemalja nestalo je muslimana u njima i nakon 300 godina njihovog izgnanstva, negdje pri kraju XIX. stoljeća, počela se izučavati konkretna povijest. I prije nego što se, uopće, i počela izučavati srednjovjekovna povijest Evropskih naroda, prihvaćena je osnova te povijesti, a to je; osnova po kojoj su Evropske zemlje nastale na kršćanstvu. Od tada, sva povijesna zbivanja koja su se dešavala i prije XIII. stoljeća, kada su se i počele uspostavljati prve kršćanske države u Evropi, provlače se konstrukcijama kroz kršćansku osnovu i zato nemamo istinsku evropsku povijest nego, samo, evropsku iskonstruisanu povijest, jer su do XIII. stoljeća sve Evropske države bile državnički utemeljene na Avarizmu, zapravo na Islamu. I zato za kršćane Offa nije bio musliman, i njegov novac nije originalni. Džamiju u Schwetzingenu nisu pravili autohtoni Njemci muslimani, nego neki grof kome se sviđala orjentalna arhitektura, a niti je Vikinga bila muslimanka i ona je samo kupila prsten sa islamskim obilježjem i nije bila muslimanka? Kada su kršćani prognali evropske islamite, zatirali su njihove tragove, tako da se i mogla uspostavljati teorija o Evropi kao isključivo kršćanskom kontinentu, jer su tragovi islamita totalno zatirani. Međutim, sve se ne zatre, tako da i danas, po Evropi, ima netaknutih džamija iz tog perioda, ali, i dosta njih pretvorene u crkve. Ovi objekti koji su netaknuti odaju islamsku arhitekturu i dovode do pomisli da su i rađeni za vjerske potrebe muslimana. Mada, u obrazloženju njihovog postojanja imate obavezno konstrukciju i obrazloženje; da je objekat pravljen u neke druge svrhe-namjene, a ne za obavljanje vjerskih obreda muslimana. A, objekti koji su preinačeni, uz serjoznu analizu osnove koja je stari dio objekta i dograđenog dijela, koji treba da posmatrača navodi na crkvu, može se uočiti da osnova i dograđeni dio nisu niti arhitektonski, niti gradnjom, a niti namjenom, pa ni položajem usaglašeni. Osnova je odavala islamsku arhitekturu i uz još neka obilježja može se zaključiti da su to, u stvari, džamije preuređene u crkve. Dakle, odgovor na ona pređašnja pitanja nije bio povijesnog karaktera nego povijesna konstrukcija, a i vidljivi tragovi prognane civilizacije konstrukcijama se dovode u kontekst kršćanstva. I, zato je trebalo tragati za istinskim pravim povijesnim odgovorom. I on je pronađen, jer prva organizacija država u Evropi bila je na temeljima monoteizma kojeg je uspostavljao Alexandar Veliki koncem IV. stoljećna p.n.e. a ne na kršćanstvu koje će tek koncem IV. stoljeća n.e. dobiti svoju Svetotrojnu osnovu na kojoj će se moći, ali tek kada se steknu uslovi, uspostavljati vlast. Ovaj Alexandrov a.s. monoteizam se u IV. stoljeću n.e. dogradio na Arijanizam, a Araijanizam u VII. stoljeću na Avarizam koji se uspostavljao na Islamu. Dakle, na ovaj način sukcesivno sa jednog monoteizma na drugi, i tako redom, u Evropi se uspostavljala monoteistička vlast tako da je koncem VII. i početkom VIII. stoljeća Evropa u potpunosti uspostavljena na Islamu. Ova vlast imala je svoj duži period vladanja. Od pet do deset stoljeća u zavisnosti kada je došlo do rušenja. U Langdoku u Francuskoj islamska vlast je srušena početkom XIII. stoljeća a u Španiji tek koncem XV. stoljeća, a u Hrvatskoj i Mađarskoj koncem XVII. stoljeća. Dakle u Francuskoj u njenom južnom dijelu-Langdoku islamska vlast trajala je 500 godina, a u Španiji 800 godina. U Hrvatskoj i Mađarskoj islamska vlast trajala je oko 1000. godina, jer su se Hrvati i Mađari u zadnjim stoljećima islamske vlasti do 1683. godine, zajednički branili u Balkanskom Islamskom Komonveltu-Osmanskom carstvu. Islamsko vladanje katolici su počeli rušiti tek početkom XIII. stoljeću, kada su brojno i materijalno ojačali da su, na sili, mogli uspostavljati vlast, a do tada Evropa je egzistirala na Avarizmu. Bosna i Albanija su jedine dvije Evropske zemlje, iz tog perioda, uspostavljene na Avarizmu, a i danas su većinski muslimanske zemlje. Nisu srušene od katolika, jer su kroz srednja stoljeća, kada je bilo najgore, bile udružene u Balkanski Islamski komonvelt, u kome je bila i Turska, tzv. Osmansko carstvo, kroz koji su se uspjele održati. Istočne Balkanske zemlje koje su bile u Islamskoj zajednici –Osmansko carstvo pretrpjele su rušenja islamske vlasti, na pravoslavnu vlast, tek u XIX. stoljeću, kada ove po prvi put postaju pravoslavne, jer se i populacija pravoslavnog naroda za svih onih XVIII. stoljeća, dok su vladali islamiti, uvećala da su na sili i uz pomoć, kako pravoslavne Rusije, tako i kršćanskih zemalja Evrope, mogli preuzimati vlast isprojektovanim rušenjem Islamskog Balkanskog komonvelta-Osmanskog carstva.  Osnovu ove Teorije temeljim na časnom Kur'anu i ponajviše na dvije sure koje su i inače: Sure, bitno, povijesnog karaktera. Sura: XVIII. 83.-110. i sura: XXX. 2.-6. ali i onim surama koje su posvećene organizovanju muslimana kroz državnu zajednicu. Surom XVIII. koja je vezana za Iskendera Makedonskog kao povjesne ličnosti, utemeljene su sve Evropske države na monoteizmu počevši od IV. stoljeća p.n.e. a koje će, kao takve, egzistirati do XIII. stoljeća kada će ih katolici, za sljedećih 5 stoljeća porušiti, a koji su se u međuvremenu za 800 godina dobro brojno uvećati, tako da su na brojnosti mogli realizovati fizički uspostavljanje kršćanske-katoličke vlasti. Od polovine VII. stoljeću sve države na Sjevernoj Zemljinoj polulopti, tamo gdje je od IV. stoljeća p.n.e. egzistiralo Alexandrovo carstvo biće organizovane na Islamu. To su zemlje čitave Evrope od Irske na Zapadu, do Grčke na Jugu, Krima na Istoku i Finske na Sjeveru, pa onda zemlje Bliskog Istoka, Saudijski poluotok, Levant, Srednjoazijske zemlje te dijelovima Indija i Kina, ostrvska Indonezija i Sjeverna Afrika. Nikakvih ratova pa ni bitaka niti bitkica, a niti osvajanja u promjenama vladanja sa jednog monoteističkog oblika na drugi, od strane monoteista-muslimana, u ovim zemljama, nije bilo. Bila je to najprirodna nadgradnja vjere i na istoj organizovanje života. Za osvajanjima država u kojima bi se temeljio Islam, kao državotvorna vjera, nije bilo potrebe, jer su sve države koje su egzistirale u Alexandrovom carstvu svoju državotvornost od IV.-VIII. stoljeća n.e. temeljile na monoteizmu i to na Arijanizmu, kao monoteistička predfaza Islama, tako da se Islam, kao viši stadij monoteizma, nadgradio na postojeći monoteizam-Arijanizam, a vlast i dalje ostaje uređena, ali modifikovana na dograđenom monoteizmu-Islamu. Islam se prihvatao isključivo kao duhovna nadgradnju, jer je Islam samo jedan viši nivo monoteizma tj. njegova kruna. Islamska država koju je formirao Muhamed a.s. na Arapskom poluotoku bila je samo primjer kako se organizuje Islamska država i ona se nije širila, ali će Islam kao vladajuća religija zapljusnuti sve monoteističke države. U državi koju je formirao Muhamed a.s. na Islamu vladar se birao i zato Muhamed a.s. nije ostavio iza sebe nasljednika. Islam zabranjuje bilo kakva osvajanja, tako da o osvajačkim pohodima Arapa-muslimana nije moglo biti ni govora, ali da su odlazili u krajeve gdje je i do tada vladala Allahova vjera-monoteizam, te na tim osnovama uz svoje sugestije, vezane za šerijat, uspostavljali Allahovo uređenje, sigurno je povijesna činjenica. Vladanja u Islamu bila su različita: od izbornih ustavnih monarhija do ustavnih dinastija. Primjer, koji kršćanski povijesničari navode za arapskomuslimansko osvajanje imate za Španiju i Mediteranska ostrva i jug Italije. Kao, Španiju su osvojili Arapi, a Mediteranska ostrva i Jug Italije osvajali su Arapi-Saraceni. To tako pišu evropski povjesničari, a od njih preuzimaju i ostali, a tako se nije dešavalo. Sve nabrojane regije su od ranije iz Alexandrovog perioda, pa preko Arijanizma bile u monoteizmu, a Islam je samo nadgradnja predhodnog monoteizma koga su ispoljavali svi nabrojeni narodi i zato je Islam u svim ovim državama, pa i Španiji i Italiji i Mediteranskim ostrvima, imao svoju najprirodniju nadgradnju i na njemu se u ovim zemljama postepeno organizovala vlast i bez ikakvih osvajanja i prisila. Vlast u ovim zemljama imali su autohtoni narodi koji su bili u Islamu i nisu to bili niti Arapi, niti Saraceni, nego Španci, Maltežani, Italijani, Francuzi i ostali. Kao način kojim se Islam inkorporirao u sve ove zemlje može poslužiti primjer Bizanta. Da je Bizant bio monoteistički je potvrda i 5 ajeta Sure XXX. Na Bizantu tj. u Konstantinopolju-Islambulu to je uradio Ejub r.a. Djelovao je do 674. godine kada je preselio. Da je značajan, kao islamolog, ostali su tragovi: U Konstantinopolju ima njegovo turbe, koje su u ta davna vremena zijaretili muslimani Bizanta i odavali počast Ejubu r.a. kao nositelju Islamske misli. U krugu turbeta je i njegova džamija (717.god.) u kojoj su novi sultani opasivali sablju, kao simbol pravednog vladanja, a to iz razloga počasti jer je on u Bizant prenio sistem vladanja državom zasnovan na Islamu, jer je bio jedan od Muhamed a.s. ashaba-nepokolebljivih i strpljivih slušalaca. Na početku organizovanja islamske vlasti po ovom modelu, u početku su najviše radili Obri, Tračani i Bugari. Upravo, zahvaljujući i tome da je u Konstantinopolju, a koji je u njihovoj blizini, djelovao Ejub r.a. koji je teoretski razvio sistem dogradnje Islama na Arijanizam i uspostave vlasti na Islamu. Ovaj model vlasti, u povijesnoj literaturi, poznat je pod nazivom Avarizam i on će se brzo širiti Evropom, jer je imao svoju monoteističku arijansku osnovu.

Istina o proslosti i opća historija Bosne
http://istinaoproslosti.blogger.ba
11/04/2015 10:11