beats by dre cheap

ŠTA ĆE TO BOŠNJAČKA DJECA NAUČITI O SEBI OD SVOG PROFESORA

Iz intrviju koji je sačinila A. Balić sa dr.? Besimom Spahićem, a koji je prenio portal ''Novinar.me'' navešću samo ovaj pasos iz koga će, onim pravim Bošnjacima, biti jasno o kakvom je mrzitelju svega što je Bošnjačko, riječ.
 ''I tako su prošla stoljeća... i došli smo dovde. Današnji Bošnjaci, koji su na neki način prisvojili od drugih etno-religijskih sunarodnjaka odbačeno narodno, domovinsko ime, a dugo vremena rukovođeni samo vjerskom logikom, i povijest i kulturnu baštinu Bosne parcijalno i necjelovito promatraju samo sa stanovišta (za njih najznačajnije) islamske baštine i kulture, udaljujući se od predturskog blještavila i sjaja banovine i kraljevine Bosne, te naše kraljevske dinastije, koja je Eugenikom dosegla do mađarskih, poljskih, celjskih, anžuvijskih i napuljskih (ali „vlaških“) dinastija, dok istovremeno veličaju „poturčenu“ djecu naših plemenitaša, koji su radili na rastakanju i rušenju našega kraljevstva. Što se onda čuditi „srpskoj“ ili „hrvatskoj“ opciji BiH? Kada bismo ušli u etnogenezu prijašnjih i sadašnjih nacionalnih voditelja i izvan Bosne, vidjeli bismo koliko današnjih srbijanskih i hrvatskih, pa i slovenskih i crnogorskih (nacionalnih) političkih vođa vuku korijene iz Bosne. Ali, za razliku od Srba i Hrvata, bošnjacima je „Islamskom deklaracijom“ (potpisao Izetbegović) zadana svijest da im je važniji (ma kakav?) islam od domovine/države''.
 Ako ni zbog čeg drugog, a ono zbog ovog njegovog predhodnog stava: ovo da nam je zadana svijest da je Islam važniji od domovine, kako ksenofobični Besim piše, treba mu Bošnjački odgovoriti. I samo zato što Bošnjaci-oni pravi, a ne kao ovaj pričavi Besim, nastoje i istinski da znaju ko su i kuda će u budućnosti da idu, on, neki intelektualac, će negirati sve to iz čega i slijedi njihova Bošnjačka duhovnost. Kako su i Bošnjaci konačno, u zadnje vrijeme, došli do punog narodnsnog daha te usredsredili sva svoja čula te intelektualne, duhovne i sve druge osobitosti u spoznaji istine o sebi, a iz toga i afirmaciji svoje življene povijesti i svoje utemeljenosti u Bosni sa Bosnom na monoteizmu, a ne na idolatriji, a time i narodno-nacionalne osviješćenosti, a sve iz razloga što im se nakon 160 godina tušenja i gušenja od strane kršćana, a najviše naših komšija, pružila šansa da se iskažu istinski ko su i što su u svojoj Bosni. To zasmeta i nazovi ''našem'' čovjeku. I očekivati je da te i dalje negira, onaj isti, koji je to stoljećima i radio. No, ne trebaju se naši negatori brinuti i tražiti među sobom najistaknutije koji će to i dalje raditi, jer među Bošnjacima ima Bajramovića koji će to raditi umjesto njih. I ovaj, nazovi intelektualac, poniko po imenu i prezimenu u Bošnjačkoj familiji, svojim kvazi znanjem iz povijesti piše nam o nama, onako kako su pisali ali i kako misle naši negatori, te o tome kakvi bi, po njemu, trebali biti, a ne kakvi bi trebali, po svemu našem, i dalje, u kontinuitetu biti. I, on je profesor komunikologije našoj djeci? Halal vjera ovom profesoru naše-bošnjačke djece. Jadnici, trebaće im vremena i vremena da dođu do spoznaje ko su i što su, jer sa njegovom interpretacijom njihove povijesti i kulture oni ni sami neće znati ni šta su i nisu svjesni da ih negira. On je samo jedan kompleksaš koji može dobro da priča, a njegova priča je mlaćenje prazne slame. A, ako Bog da, iz te pljeve koja izlazi iz prazne slame koju on sije, a kojom želi da ''oplemeni'' Bošnjaka ništa neće ni nići, jer takav hibrid ne kalemi se u bošnjačkoj glavi-na pravom bošnjačkom tkivu. Njegova priča, je njegovo razmišljanje kao proizvod njegovog stila življenja i nema realnu osnovu na koju se može kalemiti na Bošnjaku i zato je to mlaćenje prazne slame. On i slični njemu, u koje spada i pokojni Selimović, samo zato što su oženjeni ne-Bošnjakinjama, dakle sa ženama različitim po kulturnoj tradiciji nego što su Selimoviću i Spahiću bili predci, i zbog nekog autokompleksa, ne upuštajući se u podrobnu analizu kompletne i kompleksne bošnjačke povijesti i tradicije, a proistekle iz njihovog-Bošnjačkog vjerskog učenja, minimizira sve Bošnjačko da bi svoj hibridluk promovirao u nešto kako on misli ''oplemenjeno-uzvišeno'', građansko. Kao da ovi drugi nisu građani. Oba, i Selimović i Spahić pišu, o Bošnjacima kao nekom riječnom rukavcu, koji se izlio iz rijeke matice i negdje u svijesti oni bi da rukavac vrate tamo odakle se i izlio. To sve što je mislio i pisao Selimović, a evo sada i Spahić, o Bošnjacima je iz razloga njihove loše informiranosti o svom narodu te iz tih razloga i njihove intelektualno-logičke ograničenosti uzrokovano njihovim porodičnim statusom. Selimovića nema, a Besim treba da nauči, te da zna, da je kod Bošnjaka izvorište duhovnosti bila vazda njihova vjera-Islam i neka nam ne pridružuje, u našoj prošlosti, nešto idolatrijsko jer Bošnjaci su uvijek znali da razlikuju zabludu od istine. Koju duhovnost može ispoljavati Spahić u krugu svoje porodice, ako mu žena nije njegove korijenske duhovnosti, a on svoj stav o Bogu sticao u ateističkim školama i nikada nije realno ni razmišljao o djedu i pradjedu i njohovom vjerskom učenju? Kada se ženio, ideal je bio ateizam. Svjestan, da nije ono što je ona, po svojoj izvornoj duhovnosti, a da bi pokazao svoju duhovnu usklađenost sa drugaricom-prema supruzi čija duhovnost, po familiji, nije ponikla iz islamske tradicije, zato ni on neće biti ono što mu je bio babo-musliman i on ganja neku hibridnu duhovnost, nešto kako kaže građansko. I kako je kao takav, sa odbačenim porodičnim duhovnim komponentama, onda je normalno da se duhovno traži u ničemu. On, upućuje kritike na sve koji nisu kao on, te niti su u istini njeni, ali ni njegovi. I sebe uzdiže, poredeći se sa nekim starim bošnjačkim velikaškim porodicama pa i turskim sultanima, u smislu kao i oni su imali mješovite brakove. A vara se jer nije dovoljno izučavao povijest i samo je pamtio što su pisali naši negatori, a njemu je, upravo to, i odgovaralo. O tim nekakvim ''Eugeničnim'' brakovima ću malo kasnije napisati ono što Spahić nije znao. Ovaj soj ljudi, kao Besim, su u duhovnoj bezizlaznosti, jer su zanijekali svoju urođenu duhovnost, a novu kreativniju ne mogu osmisliti. Ne nude ništa konkretno produhovljenije, jer taj duhovni hibrid-bezvjerstvo, koga bi oni narodu nametali ne bi ličio ni na što i zato svoj stav jedino ispoljavaju nesuvislom kritikom prema onima koji i dalje slijede duhovnost svojih djedova i pradjedova. Osim što kritikuju, ovi što su kao Besim, nastoje indirektno, skrećući vodu na svoj mlin, a čiji badanj puni voda iz rukavca koji nema vode ni toliko da se točak besmislica i okrene, da kao osvijeste zalutale-ove koji su stameni nosioci Bošnjaštva. Dakle, ono što Bošnjacima pripisuju i Selimović i Spahić: da su nekakav rukavac, su u stvari oni i njima slični koji napuštajući babovu duhovnost izlili su se iz matice rijeke Bošnjaka i jedino mogu da lutaju u tom smislu. Spahić, kao komunikolog , mora da zna osnovni prirodni zakon, a to je da : ''Iz ništa ne nastaje nešto''. Tako ni iz njegovog mlaćenja prazne slame neće nići ništa novo. Jedino je Allah dž. kadar iz ničega stvoriti nešto i zato su Bošnjaci uvijek vjerovali u Allaha i njegovu moć stvaranja i nisu mu nikada pridruživali-Njemu ravna. Koji su to, po Spahiću, Bošnjački etno-religijski sunarodnjaci od kojih su, kako on kaže,'' današnji Bošnjaci'' pokupili odbačeno narodno domovinsko ime? Ako misli na bosanske pravoslavce i bosanske katolike, jer kao oni su odbacili svoje narodno ime tu je donekle u pravu. Ali griješi, ako misli da sa njima imamo iste etno-religijske korijene. Prihvatio je tvrdnju naših negatora- a sada je i sam-negator, da su Bošnjaci odbacili svoje ranije kršćansko religijsko učenje i kao prihvatili vjeru osvajača. A, to Spahiću nije bilo tako. Bošnjaci su autohtoni i neprevjeravani evropski muslimani i nikada nisu bili kršćani i u idolatriji osim u negatorskoj literaturi koju i sam koristiš u svrhu negiranja svog dede, a sada i sebe. On kaže da Bošnjaci svoju povijest i kulturnu baštinu parcijalno posmatraju samo sa islamskog stanovišta. Tvrdim, da ja, a i svaki drugi Bošnjak, jedino na taj način možemo i posmatrati NAŠU povijesnu i kulturnu baštinu, jer osnova Bošnjačkog nastajanja, njegovog povijesnog bitisanja i Bošnjačkog trenutnog življenja je monoteizam koji smo počevši od VII stoljeća pa do danas ispoljavali kao muslimani-islamiti. I nikakve parcijalnosti nije bilo u ispoljavanju naše islamske duhovnosti, osim u negatorskoj literaturi koju koristi i ''učeni'' Spahić. Naš monoteizam koji danas ispoljavamo kao Islam, Bošnjaci su sukcesivno nadgrađivali i nikada nisu bili u idolatriji. Što se, pak, tiče predturskog blještavila i sjaja banovine i kraljevine Bosne o kojoj Spahić s ushićenjem piše, ali ne kao monoteističkoj Bosni nego kršćanskoj? Sve ove atribute o Bosni u ova doba bi prihvatio. Bosna je bila banovina i to u sastavu Zapadnog Rimskog carstva i dugo je odoljevala, od Kulina bana, katoličkim pretenzijama na Bosnu. I Spahić treba da zna, da banova nije bilo u katoličkoj Evropi od XII stoljeća pa dalje, i da je to avarski naziv za vladara u zemljama u kojima je bio zastupljen avarskoislamski model vladanja, a u Bosni i ostalim zemljama našeg okruženja, taj oblik vladanja, je od VII stoljeća. Dakle, naši banovi, a i hrvatski pa i srpski nisu bili kršćani i zato podržavam njegove atribute o našim banovima i tom vremenu. Onda kada je Bosni bilo najteže, polovinom XV stoljeća, kada su od pape Pija II dolazile prijetnje o njenom pokorenju i progonu njenih Bošnjaka, Bosna se udružila sa ostalim balkanskim islamskim državama i Mađarskom u Islamski Komonvelt na čijem je organizovanju najviše radila turska porodica Osmanovića iz koje će, u daljem periodu organizovanja, biti postavljani sultani ove zajednice. Bosna, a niti bilo koja zemlja u okruženju, u tom vremenskom periodu, nije osvajana od Turske nego su zajedno sa Turskom organizovale svoju odbranu. To Besime nisi tako učio, ali ako si oštrouman mogao si zaključiti, jer su katolici u tom periodu rušili evropske monoteističke države i na red su dolazile države Balkana i Mađarska. Po Evropskim zemljama je na hiljade tragova Islama. Nisu osnove tih tragova pravili katolici nego muslimani. Sve što je bilo islamsko u današnjoj kršćanskoj Evropi je zatirano, a ono što je ostalo pripisivano je nekim patarenima, katarima i drugim tj. hereticima. Baš ti heretici bili su monoteisti-muslimani. U Bosni nije bilo nikakvih ni katoličkih, a niti pravoslavnih kraljeva. I sve to što piše i što neki misle, da je i bilo, su povijesne konstrukcije. Prije svega, u tom vremenskom periodu 1377. kada je kao krunjen Tvrtko u Mileševu, po pravoslavnom obredu, Srbija je monoteistička-muslimanska. Nju predvodi Lazaroglu Hrebljanović koji je pravoslavnim mitom inkorporiran u pravoslavne i to zato što je Srbija od tog perioda kao muslimanska zemlja u Balkanskom Islamskom komonveltu, a koju su, po njima, zaposjeli Turci, a njen narod i njeni vladaoci prije toga su, po tim konstruktorima povijesti, pravoslavni Srbi. I, zanimljivo, neće ni da kažu pravoslavni nego samo Srbi, kao da se pod nacionalnim pojmom Srbin odmah predpostavlja pravoslavac. A to nije tako, jer je to njihovom skorašnjom teorijom i isključivosti plasirano, tj povezano Srpstvo i pravoslavlje. Staru Srbiju onu muslimansku do 1862. Godine gradili su Srbi muslimani, a među njima i moji pradjedovi. U Beogradu je bilo polovinom XVII stoljeća preko 250 islamskih sakralnih objekata i nisu ih pravili pravoslavni građani nego Srbi muslimani. Lazaroglu je Bajazitov punac i njegova će unučad biti sultani. Njegov sin Stephan će nositi islamski bajrak, kao musliman u bitkama protiv katolika. To što su ih komšijski povjesničari inkorporirali u pravoslavne je najveća povijesna obmana, ali i na žalost, zbog tih ljudi i njihove islamske duhovnosti. Dakle, tog pravoslavnog krunisanja Bosanskog kralja Tvrtka nije moglo biti, jer u našem okruženju, nema čak ni naznaka pravoslavne države. Tvrtko je porodično vezan sa uglednim muslimanskim porodicama iz Srbije, i zato su mu naturali i pravoslavnu krunu, kako bi na konstrukcijama i Bosnu popravoslavili. Ova današnja Srbija će tek nakon 5 stoljeća polovinom XIX. stoljeća formirati se kao pravoslavna država, a o nekoj staroj pravoslavnoj državi nije moglo biti, u realnim povijesnim osnovama, ni govora. I katoličko krunisanje, po nekom, kođoja, papskom izaslaniku, Stjepana Tomaševića 1461.godine je podvala skorijih povjesničara kako bio se i katoličko vladanje uvelo u Bosnu. To pisanje i naše povijesti je onaj period kada su nam povijest pisali naši negatori, a koristili kao Dubrovački arhiv. Bošnjaci su tada mogli samo da klimaju glavom i da potvrđuju što naši negatori pišu, jer Bošnjacima tada nije bilo ni do čega nego samo do biološkog opstanka, jer sve drugo, kod naših negatora, izazivalo bi podozrenje i šovinistički istup koji je uvijek mogao eskalirati u nasilništvo, ubijanja i progon. Međutim, povijesna je istina; U tom periodu-srednja stoljeća, u Bosni su većinski muslimani i po svim validnim dokumentima Bosna je samostalna banovina u kojoj žive patareni. Za katoličke velikodostojnike patareni su krivovjernici koji su do XII stoljeća u Evropskim državama imali vlast na monoteizmu. Negirali su da je Isus Bog i zato su u Evropi bili progonjeni. Svi papski legati koji su u tom periodu dolazili u Bosnu pisali su da je Bosna zaražena manihejstvom, a da se katoličanstvo ne uočava pa čak ni na Jadranskoj obali. Nazivi, za Bošnjake u tom periodu, koji su korišteni od strane katolika bili su u pežorativnom smislu i više ignorantski, jer trebalo je njihovo vjerovanje što više minimizirati i korišten je vokabular kojim su te iste ljude i njihovo vjerovanje totalno dezavuisali i ignorisali. Međutim, patareni su bili monoteisti-koji su negirali da čovjek može biti onaj koji stvara i nikako dvovjerni kršćani-heretici. To je-patarenski stav o Isusu kao Bogu, protivuriječilo katoličkoj predodžbi o Isusu kao Bogu i odatle su poticani svi daljnji konflikti katolika prema patarenima-katarima-bogumilima-husitima, alibigenezima i ostalim hereticima, koji su u Evropi bili organizovani u monoteističke države i njih je katoličanstvo rušilo. I to sve gore navedeno nije se tako učilo. Da Besim čita vidi se i iz njegove tvrdnje da je naša vladarska familija Kotromani rodbinski vezan sa mnogim uglednim evropskim vladarskim familijama. No ima i njegova klauzula (''vlaškim''). I opet moj stav prema njegovoj tvrdnji. Sve je tačno osim ono da su te familije vlaške. Nisu vlaške, jer u tim periodima od XII do XV stoljeća u našem okruženju na Zapadu su države sa monotističkom vlašću. Vladarske porodice u tim zemljama su monoteističke-islamske provenijencije. Mađarska vladarska porodica Arpadovića je islamske provenijencije. Bavarska porodica Celjski je isto tako islamska i mnoge porodice po italiji, naročito na jugu su islamske. Abu Hamid, el-Andaluzi piše da polovinom XII stoljeća, Mađarski kralj ima muslimansku vojsku. Kako su u tom periodu sve države teokratske, pa neće onda muslimani biti u kršćanskoj vojsci-činiti tu vojsku. A ovaj kralj koji ima muslimansku vojsku, po Abu Hamidu, je Geza I. U kasnijoj generaciji Arpadovića, mislim Ladislav, biće oženjen ćerkom Stephana Kotromana i tako će doći i do veze Kotromana i Arpadovića. I obje familije su religijski monoteističke a ne kršćanske. Ranije sam već napisao da su Hrebljanovići vezani sa sultanskim dvorom, a da su bili monoteisti je činjenica da su sva dalja pokoljenja te familije, od Stefana koji se borio pod islamskim bajrakom, do Vuka Brankovića koga ovi pravoslavci nazvaše izdajnikom, muslimani. Najstariji nišani u Bosni iz hanefijskog perioda su nišani Mahmuda Brankovića iz 1468.g. On je mogao biti i sin od Vuka. Kulinova žena je iz porodice Nemanja. Naša muslimanska porodica Kulenovići su od Kulin bana. Dakle po majci vuku porijeklo od Nemanja. Ali, nama pravoslavci podvališe da su Nemanje pravoslavci i mi tako i sada mislimao. U ranija vremena-period hilafeta muslimani su zijaretili Savin mezar u Mileševu, sve do perioda kada je 1932. patrijarh srpske pravoslavne crkve, Nikolaj Velimirović, sada sveti, pravoslavno vjerovanje koje su praktikovali pravoslavci Srbije ukomponovo ili promovisao u Svetosavlje, kao autohtono srpskopravoslavno vjerovanje. Od tada Rastko-Sava Nemanjić postaje svetac, a da njegova duhovnost nije bila pravoslavlje. Žena od Sandala Hranića-Jelena, je sestra od Lazaroglua i ona je tetka sultaniji Oliveri. Ivan beg Crnojević je oženjen Marom, kćerkom hercega Stephana Kosače, a čiji je amidža Sandal. Bošnjaci neprekidno, iza tog perioda, zijarete u zadnjoj suboti maja turbe u Blagaju u kome je kultni Sari Saltuk po muslimanskoj kulturnovjerskoj tradiciji branilac evropskih muslimana, jer Saltukovi mezari su i danas u Albaniji, Rumunskoj, Poljskoj, Mađarskoj i vjerovatno je bilo još u nekoj zemlji, ali nije zabilježeno iz raznih razloga, a najviše iz razloga što je iz tih zemalja protjerana muslimanska populacija. U tekiji u Blagaju su dva mezara, najvjerovatnije tu su ukopani Sandal i Herceg, jer su oba bili šeihovi i predvodnici muslimanske vojske. Na Cetinju je Ivan-beg imao svoju džamiju koju su pravoslavci Crne gore srušil nakon progona muslimana iz Cetinja i tu napravili Nikolinu ukopnu kapelu. Od grandiozne džamije napravili kapelicu. Ivanov sin Skender, kod daidže Ahmeta, na sultanskom dvoru učio je vojne i civilne znanosti kako bi što uspješnije branio svoju vjeru i svoj vatan od katolika. Tada pravoslavci nisu bili nikakav organizacioni činilac i zato i ne pišem da se trebalo braniti od pravoslavaca. U ovih zadnjih 100-tinjak godina, kada su pravoslavci preuzeli vladanje Balkanom i dok smo se mi Bošnjaci bavili biološkim opstankom i nismo smjeli ni reagovati oni su povijest izmišljali i sve inkorporirali u svoje kršćanstvo. U periodu srednjih stoljeća imena evropskih, pa i balkanskih muslimana nisu bila striktno orijentalna i to je bio povod da sve te monoteističke porodice ovi kršćanski povjesničari inkorporiraju u kršćane. I sve one druge nabrojane porodice sa kojima su vezani Kotromani bile su muslimanske. I ovo Besim nije dobro izučio, ali je dobro zapazio što se veza tiče. Besim dalje piše da Bošnjaci veličaju ''poturčenu'' djecu naših plemenitaša koji su radili na rušenju i rastakanju našeg kraljevstva. Vjerovatno misli na Ahmet-pašu Hercegovića, ali uz njeg i na Isa-bega Ishakovića, možda i Mehmed-pašu Sokolovića, pa M.Tardića i druge. Moj Besime, veliki čitaču, kako god ti ove naše velikane nazivaš poturčenim tako i ja tebe mogu nazvati islamistom po imenu i prezimenu. A niti su oni poturčeni, a niti si ti musliman. Oni su samo živjeli u periodu promjena. Prije svega Bosna je jedna od zemalja novog muslimanskog organizovanja-ustrojstva Balkanskih islamskih država. Sredinom XV stoljeća Bosna kao stara muslimanska zemlja ulazi u sastav Balkanskih Islamskih država u kojem je Turska, ali i Mađarska, a to sve iz bezbjednosnih razloga, jer po Evropi katolici se organizuju i nasilno ruše do tada vladajuće monoteiste. To novo organizovanje balkanskih muslimana na čelu sa Turskom koje predvodi vladarska porodica Osmanovića je nešto drugačije organizovanje, Balkanskih muslimana, u odnosu na predhodno avarskoislamsko vladanje. Novina je i u tome što će nova identifikacija muslimana biti i orijentalno ime, a to iz razloga vojnog organizovanja. Timari-muslimani će nositi orjentalna imena, a zijamije-nemuslimani će i dalje diti stara narodna imena. I ovi, što su radili na našoj povijesti, oni će sve one muslimane koji su nosili stara narodna imena svrstavati u kršćane. Nisu poturčenjaci rušili Bosansko kraljevstvo, nego su Bosnu organizovali u cilju njene sigurnosti. To kako nam naši negatori pišu, svi smo tako čitali i učili i na kraju, kada je taj period naše povijesti, mi smo u laži. Nije žalosno što su neki u laži, ali ovi, od kojih naša Bošnjačka djeca treba nešto o sebi i afirmativno da uče, njih-našu djecu, njihovi profesori i dalje uvode u laž i tako negiraju. I mi se ne čudimo onim dvijema SH opcijama, kada nas negiraju, jer to su oduvijek radili, ali se čudimo tebi profesore koji treba da znaš; da su Bosnu kroz njeno stasanje gradili i uvijek branili samo Bošnjaci muslimani. I samo u toku II svjetskog rata zajedno smo je branili i tada definisali kao zajedničku državu. To nama Bošnjacima ne zadaje muku, ali nam zadaje muku kada nas oni ignorišu i kada oni Bosnu svojataju, ali ne Bosnu kao državu, nego kao dijelove komšijskih država. A znaj, i ti i svi oni koji tako misle, da je Bošnjak, svoj vatan, svoju Bosnu gradio od početka njenog organizovanja u državnu zajednici Rimskog monoteističkog carstva, koju je organizovao Aleksandar Veliki, pa sve do 1878. kada je Bosnu okupirala Austrougarska. Od tog perioda okupacije počinje negiranje muslimana, jer komšije imaju pretenzije na našu državu. Izmišljaju nam povijest kako bi Bosnu uveli konstrukcijama u kršćansku zemlju, a islamizacija Bosanaca , o kojoj pišu, je najveća povijesna obmana koju su nam uspjeli poturitia, jer ovom povijesnom konstrukcijom eliminiše se kontinuitet Bošnjačkog-muslimanskog vladanja u Bosni, a Bosna je vazda bila Bošnjačka, jer su je Bošnjaci, isključivo kao monoteisti, povijesno i gradili. On nabraja, u onom tamo entitetu, neke iz mješovitih brakova koji i dalje promovišu svoje kulturno i nacionalno biće te zagovaraju politiku svog naroda i izvrgava ih ruglu, jer ne djeluju, kao on-''pozitivac'' protiv svog naroda. Za njega bi Špirić ili Radmanović koji nisu oženjeni Srpkinjama trebalo da rade protiv svog naroda. I umjesto da mu oni budu primjer, koji bi stav trebao da ima Besim o ''svojim'' Bošnjacima, koji je otpao od Bošnjaka, on upućuje kritiku na njihovo prirodno ponašanje, koje je u skladu sa njihovom duhovnošću. Ne razmišlja da će Špirićeva i Radmanovićeva žena rađati njima djecu koja će slijediti očevu tradiciju, a ne kao kod Spahića djeca će slijediti imaginarnu tradiciju. Za razliku od Spahića, koji ne negira svoje muslimansko porijeklo, jedan od njih je i to zanijekao, a to je Radmanović. Što se tiče etnogeneze Radmanovića zabilježeno je da je dotična porodica crnogorska i da je bila islamske provenijencije, ali je tokom istrage poturica prevjerena. Da dodam, a da narod zna na isti način je prevjerena i porodica Milošević. U muslimanskoj populaciji imaju obje ove porodice, ali ne kako oni-pravoslavci pričaju da su islamizirane, nego obratno ove koje su sada pravoslavne, su pokrštene. A ove porodice Radmanovića, Markovića, Miloševića ...što su i dalje u monoteizmu, svoj monoteizam oni slijede od iskona, iz perioda kada je Iskender Veliki uspostavljao države na monoteizmu i kada se to vjersko učenje širilo Evropom. Svoja prezimena nisu naslijedili od kršćanskih predaka, jer kada su formirana prezimena monoteističke familije nisu imale orijentalna imena. Dalje, nabrajajući među Srpskom elitom i one koji nisu po genetici Srbi. On tu ubraja i Branislav Nušića i opet griješi. On nam dostavlja podatak da je Branislav jermenskog porijekla. Zna da Branislav nije čistokrvni Srbin pravoslavac, ali nam ne kazuje i pravu istinu o Branislavu. Branislav je rođen kao Alkabijad Nuši i njegovi nisu porijeklom Jermeni nego Albanci i to muslimani. O njegovom poznavanju muslimanske duhovnosti najbolje svjedoči zbirka priča proisteklih iz ramazanskih noći, gdje Nušić do sitnica muslimanskog čitaoca dovodi do najsuptilnijih osjećaja prožetih ramazanskim ibadetom. To tako nije mogao da piše ni musliman koji nije doživljavao takve trenutke, pa kako bi mogao i Nušić ako nije potekao iz te sredine. Kada je trebalo da bude primljen u Srpsku kraljevsku Akademiju morao je napisati autobiografiju. I šta je Nušić napisao: napisao je književno djelo-komediju u kojoj se izruguje činjenici da mora da piše autobiografiju. Tu je proradio onaj unutarnji Nušićev poriv. Svjestan da može da bude akademik, ali srpski, a kako nije ni po čemu Srbin on piše komediju ''Autobiografija''. Iz razloga što je bio srpski diplomata, kao i Andrić odriče se svog Albanskog idenditeta , mijenja ime i prezime i postaje Srbin Branislav Nušić. Kada je u pitanju ''Islamska deklaracija'' i njen potpisnik, da znaju svi, a među njima i Besim da su oba pojma naša dika. Kroz svoje pisanje Alija nikoga ne vrijeđa i sa duboko realnog, ali u granicama islamsko-filozofskog aspekta, piše o tadašnjim problemima muslimana. On je bio pravi vođa Bošnjaka, a ti Besime preispitaj svoja stajališta, jer za tobom se mogu povesti oni mladi koje ti obezduhuješ, ali će onda, kada spoznaju kako si djelovao na njih, kleti te, ako su otpali od Bošnjaka. I uz sve napisano i tvrdnja; da muslimani nisu vjerom vezani isključivo za postekiju nego i za vatan i zato su oni Bosnu, i u proteklom ratu, onako žestoko branili i svojim životima i uvijek su spremni to raditi, jer Bošnjaci nemaju drugog izbora. Bosna je njihova zemlja-njihov vatan i to je jedino mjesto na Zemlji koji oni mogu zvati svojim vatanom, jer Ona ih stoljećima hranila. Međutim, uloga koja je Spahiću dodijeljena je značajna. Pazite, on je profesor na Fakultetu političkih nauka i na Likovnoj akademiji. Ima mogućnost da toj našoj omladini soli pamet svojim neistinama o nama, te negirajući našu povijest i duhovnost proisteklu iz naše vjere, tako da postoji mogućnost da će ti isti studenti i sami prenositi te Spahićeve konstrukcije svojim slušaocima. Na osnovi takvog djelovanja nikada neće doći kraja sukobima u stavovima o nama samima, a nama kao malom narodu nije do toga-sukoba. Niti jedna istina za nas Bošnjake nije sporna, pa nebi trebala biti ni za Spahića, ali serviranjem neistine čini se neprimjeren atak na svijest mladih. Na ovaj način djelovanja, Bošnjaci će uvijek imati oponente u svojim Bošnjacima koje je učio Spahić pogrešnoj historiji. Njegovi studenti su najviše Bošnjačka djeca i umjesto da kao politolozi ili akademski slikari budu nosioci Bošnjačke duhovnosti oni će prema Spahićevom djelovanju kočiti sve pokušaje afirmacije Bošnjačkog duhovnog življenja čija je osnova monoteizam-Islam, a ne tamo neka imaginarnost. Fikret Hafizović

Istina o proslosti i opća historija Bosne
http://istinaoproslosti.blogger.ba
20/10/2013 23:03