<body>

































BROJ POSJETA
48673
Džamija Al-Aksa, Jeruzalem

Stara džamija pretvorena u crkvu, Pecs, Mađarska

Stara džamija u Schwetzingenu, Njemačka

Stara džamija u Lednicama, Češka

Stara džamija u Potsdamu, Njemačka - u njoj se sada nalaze pumpe za vodu

Stara džamija u Dresdenu, Njemačka, pretvorena u tvornicu duhana

Unutrašnjost Aja-Sofije, Istanbul


Dobrodošli!
Naša historija se mora nanovo pisati, ne zbog novih činjenica, nego zbog onih koje nisu uzete, ali i onih koje su pogrešno tumačene. To je prioritet prioriteta! Nije to zbog nas, nego zbog našeg potomstva, jer temelje im treba vratiti.


11.03.2015.

NASTAVAK PREDHODNOG POSTA

Kur'an o Bizantincima kao monoteistima Sura XXX- Bizantinci, Aje: 2. ''Bizantinci su pobijeđeni 3. u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti 4. Za nekoliko godina –i prije i poslije, Allahova je odluka-i tada će se vjernici radovati 5. Allahovoj pomoći,-On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan...'' 6. obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; Mada, neki i islamski analitičari komentarišući ovih 5 Kur'anskih ajeta, sure Bizantijci, iz nemogućnosti povezivanja kuranske istine sa poviješću, skloni su ovako jasne i aksiomatizirane Kur'anske upute u istinu manipulisati sa činjenicom da se ovdje, kada su u pitanju Bizantinci, radi o sljedbenicima Knjige ali kršćanima, a to sve iz razloga što su autoritet nekog kršćanskog historika nadredili kur'anskim istinama. Evropski sačinitelji povijesti cara Heraklija su svrstali u kršćane-svetotrojitelje, a kako je on predvodio Bizantince onda su i ovi islamski analitičari prihvatili konstataciju da su Bizantinci kršćani ali kao privrženici Knjige, jer kao o njma Allah u ovoj suri govori, a da to nisu ne bi ih Allah dž.h. ni spomenuo. Međutim, kršćani nisu privrženici Allahove dž.h. Knjige i odpada tvrdnja da su Bizantiojci kršćani. I opet, kao i u mnogim drugim slučajevima, onako kako njemu odgovara, u sve ovo, upetljao se čovijek i svojim nekorektnim zaključcima doveo u sumnju ono što se nemože dovoditi u sumnju, a to su Allahove tvrdnje. Povijesno, kršćani tada, VII. stoljeće, nisu imali države na Bizantu, pa se nisu ni mogli boriti sa idolopoklonicima. Ova historijska podvala muslimanima, da su Bizantijci kršćani je iz predhodnih perioda kada je i formirana kršćanska osnova za Evropsku povijest. I osim ove činjenice, za one muslimanske analitičare koji uzimaju da su Bizantijci u istinu kršćani, za njih mora biti primarna Kur'anska istina o negiranju kršćana kao privrženika islamskog monoteizma koja je naznačena u: Kur'an; IV: 44 i 51. Bizantinci, iz ovih Kur'anskih ajeta Sure Rum su pravi sljedbenici Knjige, jer prema Kur'anu oni nisu prihvatili idolatrijsko učenje o Isa a.s.nego su i dalje slijedili Knjigu i kroz Arijanstvo koje je monoteističko učenje i dalje imati vladajući status. Bizantijci su poraženi, ali taj poraz neće biti duga vijeka jer nas Allah uvjerava da će oni, u novim sukobima, pobijediti kao što se i desilo. Da su bili idolopoklonici Allah nas nebi obavjestio da će oni u novom sukobu pobjediti. Poraz su Bizantijci doživjeli od Perzijanaca- idolopoklonika 616 godina poslije nove Ere, a pobjedu su ostvarili 623. ali konačnu pobjedu 625.godine. Najveći i najznačajniji grad Bizanta u to vrijeme je Konstantinopolj. Mnogi znameniti-monumentalni objekti su izgrađeni u tim vremenima monoteizma-Arijanizma, a među njima u drugoj polovini VI. stoljeća najpoznatiji takav objekat- hram-džamija Aja Sofija. Kako su u to vrijeme Bizantom vladali monoteisti, a nikako kršćani, jer nije bilo nikakvih mogućnosti da kršćani uspostave vlast na kršćanstvu iz razloga što se Svetotrojstvo tek polovinom IV stoljeća počelo značajnije ukorjenjivati , a to je vrlo mali period da bi se kršćanstvo za taj vremenski period ukorijenilo i bilo još i vladajuće te da bi gradili ovako značajne vjerske objekte. Kršćanstvo, kao Svetotrojno učenje u početku svog razvoja nije imalo veliki broj pristalica, jer su narodi već bili organizovani kroz monoteizam i zasnivali vlast na monoteizmu. Svetotrojstvo je nalazilo svoje pristaše u onim žiteljima koji nisu bili zadovoljni svojim statusom, ali i onih koji nisu svoj duhovni izražaj mogli ispoljavati kao monoteisti, a povijest je zabilježila da su u početku najveće pristaše kršćanstva bili siromašni i podređeni slojevi tadašnjeg društva pa na osnovu ovih okolnosti nije tačna ni tvrdnja kršćanskih historika da je Aja Sofija pravljena za kršćane svetotrojce. Aja Sofiju su kao vjerski objekat pravili sljedbenici Knjige- ono krilo poklonika učenja Isa a.s.koji su svoje učenje proklamovali kao Arijanizam, a polovinom VII stoljeća Arijanizam će se dograditi islamskim učenjem i zato će Aja Sofija u svim kasnijim godinama služiti i muslimanima-islamitima za obavljanje molitve. Muslimani su u Carigradu koristili i džamije koje su pravljene u VIII. stoljeću neposredno poslije nadgradnje svog Arijanizma islamskim učenjem ( Arap-džamija 717.g). I Konstantinopolj je jedan od najznačajnijih centara Evrope u kome se Islam brzo korijenio, jer je imao jaku monoteističku podlogu. Aja Sofiju će u nekim kasnijim stoljećima 1200-1223. godina, kad su kršćani, progonom muslimana iz Carigrada preuzeli vlast, istu pretvoriti u crkvu pod izgovorom, kao i danas, da je bila crkva. Kada su muslimani Balkana sa muslimanskim zemljama Istočne Evrope obnovili Bizantsko carstvo koje je egzistiralo na Avarskom modelu organizovanja, a sada samo na šerijetu i hanefizmu oni su 1453. godine odlučili da im Carigrad bude središte kao što je to bio i za vrijeme Bizanta. Muslimani ovih zemalja uspostavljajući novi oblik vladavine u Bizantu i dalje će u Aja Sofiji održavati ceremonije ustoličenja sultana, ali i velikih vezira, kao što se to nekada radilo ustoličavanjem kraljeva Bizantskih zemalja. A da su Bizantinci, pa prema tome i žitelji njihovog glavnog grada Konstantinopolja bili monoteisti potvrda je ovih 5 Ajeta Sure Rum. Čitavim Evropskim prostranstvima, dakle u svakoj njenoj državi u ovom vremenu VI. i VII. stoljeća je vladajući monoteizam oblikovan Isaovim učenjem od strane Arija kasnije nazvanim Arijanizam. I nema nigdje ni naznaka da bi bilo gdje u ovom periodu kršćanstvo moglo biti vladajuće, jedino što ga ovi njihovi ''autoriteti'' trpaju u sve periode organizovanja zajednica. Kršćanstvo će tek za 5-6 stoljeća razviti se, u više evropskih zemalja, u respektabilne ljudske zajednice sa katoličanstvom kao njihovom duhovnošću i tek u XII stoljeću, u Francuskoj, krenut će u ostvarivanje vlasti na katoličanstvu. U svojim pisanjima o monoteizmu, period poslije razdvajanja Isaovih sljedbenika na one koji i dalje slijede Knjigu i onih koji su prihvatili svetotrojstvo navodim Arija koji je uobličio monoteističko učenje sa Isaovim učenjem i ostao dosljedan monoteizmu, reklo bi se bio je nepokolebljivi monoteista, i nije otišao putem svetotrojaca nego i dalje bio dosljedan ranijem monoteističkom učenju. Protežirao je monoteizam, uspostavljao vlast na monoteizmu i nije uvodio nešto što bi ga odvelo izvan ranijih objava i stroljivo je čekao Objavu koja je došla, njegovim sljedbenicima, početkom VII stoljeća. Naziv za njegovo učenje Arijanizam je proistekao od onih koji su se bavili tim dijelom povijesti, ali od njih niste mogli saznati istinu tj. da je Arije bio monoteista nego opet sa naznakom da je to kršćansko učenje. Interesantno je da su u Kur'anu dva Ajeta posvećena Zulkiflu za koga Kur'anski analitičari ne mogu odgonetnuti kada je djelovao i koja je to povijesna ličnost bila. Kako je Arijev doprinos razvoju monoteizma bio veliki, a njega nema u analizama Kur'anskih analitičara, možda se mogu u tom smislu Zulkifl i Arije izjednačiti. Suri XXI-Vjerovjesnici, Aje: 73. '' I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se nama klanjali'' Uz ovo Aje vezano je i Aje 85. u kome je spomenut i Zulkifl: '' i Ismailu, i Idrizu i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.'' Prema predhodnom Ajetu oni su obaviješteni da čine dobra djela, da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju i samo su se Allahu klanjali, a takva ličnost je bio Arije. Sura XXXVIII-Sad, Aje 45. '' I sjeti se robova naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Aje 46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek na umu bio onaj svijet; Aje 47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi'' .Aje 48. ''I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.'' U Ajetima: 45,46, i 47. Allah dž.h. ističe dobre osobine pravovjernih a koje krase i Zulkifla. Po svemu sudeći dalo bi se zaključiti da se ovdje radi o Ariju, jer je slijedio monoteizam-Allahovo dž.h vladanje, te da je dao veliki doprinos monoteizmu u momentu kada je došlo do podvajanja sljedbenika knjige na monoteiste koje je predvodio Arije i Svetotrojitelje koje je predvodio Gregorije Nazijanski- Bogoslov. To je Kur'anom sigurno zabilježeno, ali kako nije dovoljno i temeljno izučavana povijest to se Arije i Zulkifl nisu mogli dovesti u vezu. Isto tako, važno je napomenuti da je Arije djelovao na temeljima Zulkarnejnovih tvorevina- monoteističkih država i da nije ništa mijenjao osim što je bio strpljiv i čekao Objavu koja će doći početkom VII stoljeća Muhamedu a.s. u kojoj je mislim i potvrda njegovog djelovanja, ali sa imenom Zulkifl. ZAKLJUČUJEMO: Osnova Evropske povijesti nije bilo kršćanstvo, a tako je prihvaćeno i zato je evropska povijest do XIII. stoljeća, ali i nešto kasnije sva na konstrukcijama, a da se za osnovu življene evropske povijesti mora uzeti monoteizam kako je to i Kur'anom naznačeno kroz surun XVIII. : 83.-110. i Suru XXX. 2.-6. i sva povijesna gibanja biće uklopljena u ovu osnovu. A za Bošnjake iz izloženog vrijedi: Povijesno, naš narod Bošnjaci su potvrda življenja jednog evropskog naroda u monoteizmu počevši od IV. stoljeća prije nove Ere kada su se organizovali po Aristoteloaleksandrovom monoteizmu u Rimskom monoteističkom carstvu, zatim od polovine IV. do polovine VII stoljeća u Arijanizmu, i da naglasim to nije nikakvo kršćansko vjersko učenje, da bi u VII. stoljeću svoj monoteizam-Arijanizam nadgradili Allahovom dž.h. Objavom Muhamedu a.s. i od polovine VII.stoljeća pa do polovine XIV. stoljeća živjeli svoj monoteizam-Islam kroz Avarski model vladanja i uvijek u Rimskom carstvu, da bi od polovine XIV.stoljeća kroz Balkanski Islamski komonvelt organizovali svoj politički život u Bosni po hanefijskoj pravnoj školi, tako da za Bošnjačko egzistiranje u Bosni vrijedi tvrdnja: Monoteizam je Bošnjačko povijesno ishodište, Bošnjačko povijesno egzistiranje i trenutno, Bošnjaci-teisti, u Islamu imaju svoje bitisanje. Kako je Islam zadnja duhovna vodilja Bošnjaka, onda je Kur'an časni njihov ustav kojeg su morali poštivati i nije dolazilo do dvojbe u bilo kom pogledu, jer je to od njih tražio njihov pristup Islamu. Kur'an je Allahov govor i Bošnjaci su svoje življenje u Bosni sa Bosnom posvetili Kur'anskim odredbama, prihvatajući Kur'an u potpunosti aksiomatski izgrađenim, i nisu dvojili, i sve što je Allah od njih tražio oni su tako i postupali. I zato, mora da vrijedi i stav; da onaj ko želi da proučava Bošnjačku povijest i tradiciju, ali i povijest i tradiciju ostalih muslimanskih naroda Balkana i Evrope, mora da poznaje i prihvata Kur'an časni koji je naprosto izvor i putokaz muslimanskog povijesnog egzistiranja.