<body>

































BROJ POSJETA
48672
Džamija Al-Aksa, Jeruzalem

Stara džamija pretvorena u crkvu, Pecs, Mađarska

Stara džamija u Schwetzingenu, Njemačka

Stara džamija u Lednicama, Češka

Stara džamija u Potsdamu, Njemačka - u njoj se sada nalaze pumpe za vodu

Stara džamija u Dresdenu, Njemačka, pretvorena u tvornicu duhana

Unutrašnjost Aja-Sofije, Istanbul


Dobrodošli!
Naša historija se mora nanovo pisati, ne zbog novih činjenica, nego zbog onih koje nisu uzete, ali i onih koje su pogrešno tumačene. To je prioritet prioriteta! Nije to zbog nas, nego zbog našeg potomstva, jer temelje im treba vratiti.


27.12.2014.

NOVA TEORIJA USPOSTAVE EVROPSKE POVIJESTI

NOVA TEORIJA USPOSTAVE EVROPSKE POVIJESTI Ovo je nova teorija, kao osnova, po kojoj se odvijala evropska povijest, a koja se temelji na monoteizmu i iz tih razloga evropski povjesničari nisu je promovirali-prihvatali, jer bi prihvatanjem iste, povijesna osnova preko koje su uspoustavljali ''važeću'' povijest: '' Evropa je kršćanski kontinent'', a na kojoj i sada uspostavljaju evropsku povijest, bila marginalizirana, neutemeljena i odbačena. KUR'AN KAO IZVOR POVIJESNIH ČINJENICA NA KOJIMA SE TEMELJI NOVA TEORIJA EVROPSKE POVIJESTI ( Objava Kur'ana časnog počela je 610. a završila 632. godine Božijem odabraniku Muhamedu a.s. a na Kur'anu će muslimani Svijeta održavati vlast kroz sva dalja stoljeća gdje su bili brojniji i od ranije, prije nego je Objava došla, imali vlast na monoteizmu. ) -Prijevodi ajeta su po Besimu Korkutu- Mnogi povijesničari su koristili i vjerske Knjige u dokazivanju određenih historijskih događaja, a za čudo, niko nije koristio Kur'an časni da bi tako bliska i jasna historijska događanja potkrijepili i Kur'anskim istinama, a koji su, opet, lošom povijesnom interpretacijom tih događanja doveli u sumnju kompletnu evropsku povijest. Moja vodilja ka povijesnoj istini bio je i Kur'an časni. Dakle, ''ključ'' kojim sam otključao i najviše rasvijetlio Bosansku, ali i Evropsku povijest našao sam u časnom Kur'anu, a to zato što se povijest Evrope, iz razloga što su muslimani bili, a i sada su Evropski žitelji, odvijala u skladu sa njihovom Knjigom, tako da se i ne može sagledavati bez Dotične vjerske knjige . Vidjet ćemo da je Kur'anom zabilježen jedan bitan period uspostavljanja vlasti na Zemlji, na principima monoteizma kao državotvornog vladanju a sa Zulkarneinom-Alexandrom Velikim pobornikom i sprovodiocem te ideje i ne na lokalnom, nego na širokom-Svjetskom prostranstvu. U kasnijim periodima razvoja monoteizma preko Arijanizma i Avarizma, monoteizam će u kontinuitetu biti državotvoran u Evropskim državama do početka XIII. stoljeća. Iza ovog perioda evropski katolici će progoneći autohtono muslimansko stanovništvo tih pokrajina-rušenjem Avarske monoteističke vlasti u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Evropi i Zapadnom Mediteranu za slijedećih 5 stoljeća uspostavljati vlast na katoličanstvu. I tek od XIII. stoljeća Evropa će faktički postajati katolička, a do tog perioda u Evropi je vlast monoteistička. I historija ovaj period bilježi kao najuzburkaniji period u Evropi, kao period ratova-mračni period. Bio je to zastrašujući period za Evropske muslimane, a za sve one stradalnike koje je inkvizicija proganjala i nakon toga spalila na lomači tvrdim da su bili monoteisti-muslimani. Na Balkanu i Mađarskoj muslimani će i dalje održavati vlast tako što će polovinom XIV. stoljeća uvezati se u veću državnu zajednicu temeljenu na Islamu u Balkanski Islamski komonvelt (Osmansko carstvo) kako bi zaustavili Evropske katolike u progonu Evropskih muslimana i sa ovih dijelova Evrope. Nije to bilo nikakvo Tursko osvajanje, nego udruživanje iz predostrožnosti i tada će se i stariji Islamski koncept vladanja-Avarizam transformisati u novo Islamsko vladanje kroz Hanefizma. Muslimani Balkana su izdržavali napade katolika, ali su morali nakon 1683. prepustiti vladanje Južnom Austrijom, Slovenijom, Mađarskom i Hrvatskom evropskim i domaćim katolicima. Tada će u Bosnu i južnije Islamske zemlje doći-naseliti se velika većina muslimanskog stanovništva ovih krajeva, a oni što su ostali morali su se prevjeriti. I zato, i danas, u Sloveniji, Južnoj Austriji, Hrvatskoj i Mađarskoj imate katoličke porodice sa orijentalnim prezimenima. Vraćajući se na Aleksandrovo uspostavljanje monoteističkih država; može se tvrditi da je to veoma bitan period u razvoju svjetske civilizacije kada se države počinju organizovati po modelu koji i dan danas egzistira u nekim državama svijeta, a to je; formiranje država na monoteističkoj religiji, većoj demokratiji i koje su po ustrojstvu bile teokratske. U svom putopisu koji je pisan i 1660. godine Evlija Čelebi se našao i u Strumici. Za Strumičku gradinu on kaže da je pravljena za vremena Aleksandra Makedonskog. Dalje nam priča da je Aleksandar dao Strumicu kao leno svom učitelju Ajantadži, a za koga kaže:''Ovaj Ajantadža bio je tako mudar i tako aristotelski(?) pametan da se njegova stručnost vidjela u svim raznovrsnim naukama. Snagom njegovog znanja Aleksandar Veliki je dopro do Belha, Buhare, Irana, Turana i do Transaksonije.''( prijevod je po H.Šabanoviću ) Kur'anskom Objavom zabilježeno je i novo vjersko učenje Isaovih a.s. ''sljedbenika'', a koji su odstupili od Knjige koja je upućena Issa a.s. tj. onih koji su rođeno ljudsko biće-čovjeka uspostavili-prihvatili kao Apsoluta, koji sve stvara, a sebe su nazvali po Isusu Kristu-kršćanima. U časnom Kur'anu, nigdje nema ni naznake da su kršćani u prvih VI stoljeća, negdje na Zemlji, mogli održavati vlast na svom vjerovanju, ali da je to vjersko učenje počelo uzimati maha je vidljivo iz više ajeta. Kršćansko vjersko učenje; o Isusu kao Bogu-Bogočovjeku, Kur'anskom Objavom je derogirano, a oni koji i dalje prihvataju sve to, kao vjersko učenje, Kur'anskom Objavom su veliki griješnici koji sa monoteističkim islamskim učenjem imaju sasma različitu osnovu, a upravo ta osnova-Svetotrojstvo je uzeta kao povijesna osnova za razvoj Evropske civilizacije od strane kršćanskih povjesničara, a istu tu osnovu uspostave Evropske povijesti koriste i Bošnjaci. Kur'anskom Objavom, može se tvrditi, u potpunosti je definisano življenje i odnosi između žitelja monoteističih-islamskih država, kako samih između sebe, tako i u odnosima sa drugima koji su žitelji njihove države, a nisu monoteisti. To je kroz islamsku vladavinu u tim državama regulisano pravnim školama. Kod nas u Bosni od VII. stoljeća kroz pravnu islamsku školu koju su primjenjivali Avari, a kasnije od XIV. stoljeća, kroz hanefijsku pravnu školu koju su primjenjivali muslimani Balkana konstituišući se u Balkanskom Islamskom komonveltu.(pogrešno nazvanim Tursko carstvo) I zato, mora da vrijedi i stav; da onaj ko želi da proučava Bošnjačku povijest i tradiciju, ali i povijest i tradiciju ostalih muslimanskih naroda Balkana i Evrope, mora da poznaje i prihvati da je Kur'an časni, naprosto, izvor i putokaz muslimanskog povijesnog egzistiranja. Kur'an o uspostavi i organizovanju vlasti na Zemlji-formiranje teokratskih monoteističkih država Sura Pećina-XVIII, Aje: 83. I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: ''Kazaću vam o njemu neke vijesti'' 84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. 85. I on pođe. 86.Kada stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učinu mu se da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. ''O Zulkarnejne,''-rekosmo Mi- ''ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima lijepo da postupiš?'' 87.'' Onoga ko ostane mnogobožac''-reče-''kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti, 89. I on opet pođe. 90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. 91. I on postupi s njima isto onako kako je sa onima prije postupio. 92. I on opet pođe. 93. Kada stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod čiji je govor jedva razumijevao. 94.'' O Zulkarnernejne,''-rekoše oni-'' Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li između nas i njih da zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.'' 95.'' Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao''-reče on. '' Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između njih i vas zid podići. 96. Donesite mi velike komade gvožđa!'' I kada on izravana dvije strane brdaa, reče: ''Puušite''!'' A kad ga usija, reče: '' Donesite mi rastopjen mijed da ga zalijem.'' 97. I tako onii nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju. 98. '' Ovo je blagodat Gospodara moga!'' reče on. '' A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.'' 99. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti. 1oo. I toga dana ćemo nevjernicima džehennem jasno pokazati, 1o1. onima čije su oči koprenom bile zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli da išta čuju 1o2. Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicma pripremili džehennem. Obrazloženje uz 83.-87. aje. U ovim iskazima Allah dž.h. obraća se Muhamedu a.s. i saopćava mu da je On- Allah dž.h. dao vlast na Zemlji Zulkarnejnu i omogućio mu da izvrši ono što želi. Ovdje se radi o Aleksandru-Iskenderu Velikom, vladaocu sa dva roga, kome je Allah dao vlast na zemlji i omogućio mu da izvrši ono što želi, a to je da organizuje narode od Zapada do Istoka u državne tvorevine kao teokratije zasnovane na monoteizmu kao državotvornoj religiji i na taj način dokine sa tiranijama i vladavinama na idolopoklonstvu. To se i dešavalo i poznata je u narodu legenda o Alexandarovom razrješenju Gordijeva čvora tj. načinu kako je postao vladar svijeta. Potvrda njegovog razrješenja Gordijevog čvora je i ova Sura i ajeti od 83-110. Ovu svoju misiju Aleksandar je započeo 334.godine p.n.e. Uspostava Alexandrove vlasti morala se zasnivati na monoteizmu jer Allah isključuje vladanje na idolatriji. Dakle, i na kršćanstvu, aje 102. Prema Kur'anu, Aje 86. Aleksandar je započeo promjenu vladavina-tiranija i idolatrijski uspostavljenih država, na monoteističko ustrojstvo tih država, prvo u zemljama Zapada, jer tamo sunce zalazi kao u neki mutan izvor. Asocijacija na Atlantik. Ovim Kur'anskim ajetima je definisana uspostava monoteističkih Evropskih država i može se tvrditi: da su od IV.stoljeća Stare Ere države Zapadne Evrope uspostavljene na aristoteloalexandrovom monoteizmu a ne na nekom krivovjerju, nekom paganstvu, pa ni na kršćanstvu. Kršćani kroz svoju povijest, a i mi tako učimo, ne govore da je Alexandar svoju misiju započeo na Zapadu nego da je odmah krenuo od Grčke na Istok, a to je iz razloga što su skoro sve države u kojima je Alexandar uspostavio svoju vlast, a koje su na Istoku i u kasnijim periodima monoteističke, a danas, skoro, u svim tim državama žitelji su islamske provenijencije. Ako bi potencirali istinu da je Alexandar svoje djelovanje započeo na Zapadu, i ako su te države Evrope postale monoteističke, onda bi mnogi postavili pitanje: Zašto zemlje Zapada, danas, nisu sa većinski islamskim žiteljima, kao i one na Istoku? I tako bi došli do odgovora; da su i bile, ali da ih je katoličanstvo, od početka XIII.stoljeća, sve na sili i ratovima srušilo. I, šta bi se tada desilo? Tada bi se uspostavila ova nova teorija o stvaranju Evropskih država na monoteizmu, a teorija o uspostavljanju Evropskih država na kršćanstvu bi pala, a to katolici ali ni pravoslavci Evrope nebi htjeli, a niti mogli prihvatiti. Bosna je u odnosu na Grčku na Zapadu. Od kuda Bosna, zapadno od Grčke, do 1878. islamska ? Odgovor bi bio; Bosna je kao država na Zapadu uspostavljena na Alexandrovom principu i njen Bosanski narod bio je svo vrijeme uspostavljanja Bosne monoteističke provenijencije, ali kako ta teorija nije saživjela, jer je Alexandar po kršćanskoj teoriji krenuo na Istok, onda se kroz sva ona stoljeća koja su Bošnjaci živjeli i gradili svoju Bosnu na monoteizmu, od strane kršćana Bošnjacima izmišljaju koje kakva vjerovanja: patarenstvo, katarstvo, šizmatizam, bogumilstvo, Bosansku crkvu, heretizam itd. I sve to samo da nije Islam. I sve po ugledu na evropska ''krivovjerja'' njenih starih žitelja, koji su, isto tako, bili monoteisti, da bi period koji su Bošnjaci živjeli kroz hanefizam bio podređen turskim osvajanjem , islamizacijom i svim tim glupostima. U realizaciju svoje misije Alexandar je krenuo 334. godina prije nove ere. I u svim slučajevima imao je realizaciju, jer i legenda govori o tome, mada , o tome najbolje svjedoče narodi i žitelji tih država koje su i nakon 2300 godina monoteističke provenijencije. Zaključujemo; da su sve ove države za slijedećih 300 godina do nove Ere, ali i narednih 350 godina do Arijevog interpoliranja Isaovog učenja u predhodni monoteizam, dobro učvrstile svoju vladavinu na monoteizmu jer je Aleksandar ostavio izborni sistem kojim se moglo kontrolisati vladanje i nije bilo nikakvih drugih vjerskih udara na ovo vladanje, a pogotovo nije bilo kršćanskih udara. I dalje, krunisanjem evropskih kraljeva Aleksandrovom krunom sticao se legitimitet, ali i legalitet tako da se, bez ikakvih zatezanja, mogla odvijati saradnja i trgovina sa svim zemljama Alexandrovog carstva, a u ta vremena to je bilo veoma bitno. U periodu od polovine IV. stoljeća doći će do Arijeve nadgradnje Aristoteloalexandrovog monoteizma sociohumanim učenjem Issa.a.s. i to će biti nova pravna škola monoteizma-Arijanizam po kome će Evropske države organizovati vlast, a kasnije tokom VII stoljeća nadgradnjom Arijanizma Islamom, što će se dešavati nakon same objave Kur'ana. Ovaj nadgrađeni monoteizam biće novo državotvorno vladanje zasnovano na Islamu, a u povijesti je poznat kao Avarizam i kao novi model vladarskog uređenja. Ovome je i potvrda kralj Offa , Mersija-Engleska, kao muslimanski vladaoc koj je kovao svoj zlatni dinar sa islamskom ornamentikom: http://islamvevropi.wordpress.com/2011/08/29/kralj-offa-in-njegov-zlatnik/ , Kronštajnerov dokaz Avarizma u Bavarskoj u VIII. stoljeću kroz onomastiku. Stare očuvane džamije iz perioda kada su muslimani živjeli u Evropi: u Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj , Mađarskoj ... , pa i crkve u tim zemljama , koje su u periodu baroka iz džamija prepravljene u crkve; u Londonu, Frankfurtu, Raveni, Ahenu, Parizu.. Onda, ratovi i rušenje ovih monoteističkih država kroz srednja stoljeća progoneći islamsko stanovništvo ovih država, nazivajući ih raznim imenima; patareni, katari, hugenoti, alibigenezi, husiti,...od strane kršćana. U dokaze; da u prvih 6 stoljeća n.e. nije bilo promjena u vladanju može se uzeti i Kur'an časni jer je Njegova objava bila početkom VII. stoljeća, te da je u međuvremenu bilo nekih promjena Aleksandrovog vladanja do VII. stoljeća, saznali bi iz Kur'ana časnog, jer je upravo Kur'anom, a kao svjetski značajno vladanje, potvrđeno monoteističko vladanje Aleksandra Velikog, ali i monoteističko vladanje Bizantinaca početkom VII. stoljeća. Konstatujemo, monoteizam se dobro ukorijenio za 300 g. stare Ere, da bi kroz prvi milenij nove Ere poprimao nove obrise-dogradnju Allahovom Objavom Issa a.s. i Muhamed a.s. a narodi su neprekidno na monoteističkom vjerskom učenju organizoval vlast u Evropskim državama. Kršćanstvo kao vjersko učenje i kao Svetotrojstvo egzistira tek od polovine IV. stoljeća nove ere, kada se uticajem Grgura Nazijanskog, početkom istog stoljeća, definiše kao Svetotrojsko vjersko učenje, a do tog perioda, vjersko učenje koje je kao Objava došlo Issa a.s. bilo je sa naznakom monoteizma, te na kršćanstvu kao Svetotrojstvu nije moglo biti uspostave vlasti u prvih 400 godina nove Ere. I ako uobzirimo da je prva Biblija kao knjiga kršćanstva napisana tek u prvoj polovini V stoljeća onada na čemu se mogla zasnivati ta vlast? Taj period od pojavljivanja Issa a.s. do Gregorijevog definisanja kršćanstva, kao Svetotrojnog vjerskog učenja, ne može se nazivati ranokršćanstvom , jer je ono u biti monoteističkog karaktera i bilo je nadgradnja već prihvaćenog monoteizma i u tom učenju Issa a.s.se nije uzimao kao Bogočovjek pa da bude ranokršćansko učenje. Ono je bilo monoteističko vjersko učenje bez svetotrojskih primjesa. Vremenski period poslije usvajan ja Svetotrojstva kao kršćanskog vjerskog učenja može se nazivati ranokrščanskim vjerskim učenjem, a to već ulazi u kasnija stoljeća od IV stoljeća. Definitivno, tek od polovine IV. stoljeća, nakon Gregorijevog definisanja kršćanstva sljedbenici Isaovog učenja se razdvajaju u dvije skupine: Prvu i dalje čine monotisti koji su dotadašnje učenje o jednom Bogu proširili u Knjigu koja je objavljena Issa a.s. i druga skupina tzv. kršćani-Svetotrojci sa novim učenjem da je Isa a.s. Bogočovjek i oni su svuda u manjini. U IV. stoljeću Aristoteloaleksandrovo monoteističko vjersko učenje oblikuje Arije Objavom-vjerskim učenjem koje je dobijao Isa a.s i ovo nadgrađeno učenje prihvataju svi koji su i do tada bili monoteisti, jer je i ovo vjersko učenje Issa a.s. samo dogradnja ranijeg monoteizma, na kome i dalje narodi Evrope održavaju vlast. To je Arijanizam, kao monoteističko vjersko učenje, koje je bilo vladajuća religija kod svih Evropskih država a ne samo kod Gota. Kršćanski povjesničari, koji su radeći na povijesti nailazili na arijansko vladanje pripisivali su taj oblik vladanja i vjerovanja samo Gotima, jer su, kod Gota, nalazili tragove arijanskog vladanja, a drugim narodima, koji su kao i Goti imali arijansko vladanje, ali iz nedovoljnog proučavanja ovi su im izmišljali neko drugo vladanje jer nisu uzimali u obzir činjenicu da je u svim državama Evrope Aleksandar uspostavio vlast na monoteizmu pa je i Arijanizam bio vladajući u svim državama Evrope, kao nadgradnja aristoteloaleksandrovog monoteizma. U kasnijem periodu VII. stoljeće, kada se objavljuje Islam kao nadgradnja Arijanizma, svi narodi pa i Evropljani će svoj vjerski nauk nadgraditi islamskim učenjem bez da je naturan silom ili nekim drugim nehumanim metodama, jer to je najprirodnija dogradnja postojećeg monoteizma. Tada, dakle, od polovine sedmog stoljeća: sve države Evrope utemeljuju svoje zajednice-države na Islamu kao monoteističkom učenju, a kao nadgradnja Arijanizma i taj novi organizacioni način vladanja na monoteizmu bio je Avarski model-sistemem vladanja. U Bizantu i njegovom najvećem centru Konstantinopolju na nadgradnji Islama na Arijanizam najviše je radio Ejub r.a. čije je i turbe u Istanbolu iz 674. godine. Tada su Islam dobro korijenio u Konstantinopolju i za izvjesno vrijeme Konstantinopolj će postati najznačajnije središte Islama i biće nazvan Islambul-cvijet Islama, da bi kasnije permutacijama l u t dobio naziv Istambul. Avarizam, kao novi oblik vladavine, a koji se temeljio na Islamu, bio je u Evropi zastupljen u svim njenim državama koje su od ranije bile uvezane u Rimsko monoteističko carstvo, i na taj način obezbjeđivali mnoge pogodnosti zajedničkog organizovanja. To je bio značajan period napretka Evropske civilizacuije dok to vladanje početkom XIII. stoljeća nisu brutalno dokidali evropski katolici koji su od IV. do XII. stoljeća imali demografski porast u odnosu na monoteiste tako da su koncem XII. stoljeća, uz desetljtne pripreme i propagandu prema monoteistima, koji su imali vlast, mogli fizički-na sili organizovati svoju vlast, a što su i uradili. Sva spaljivanja na lomačama i pogubljenja značajnih Evropskih građana koji su bili monoteističke-islamske provenijencije, kroz srednja stoljeća, bila su projekt crkvenih velikodostojnika, a stradalnici su bili monoteisti i nikako neki tamo vjerski nedefinisani od strane kršćana: patareni, katari, alibigenezi, husiti, i drugi, a za sve njih imali su, s vjerskog aspekta, ponižavajući izraz HERETICI. I jasno je da su Evropski kršćani svoje vjerski konfrontirane sunarodnjake, koji su bili monoteisti, nazivali hereticima jer su imali različit stav o Bogu. Za monoteiste Bog je bio stvaralac svega, koji nije rođen i koji ne rađa, a za katolike Isus je u istoj ravni sa Stvaraocem kao Bogočovjek. Evropski kršćanski povjesničari za Avarski sistem vlasti imali su svoje stajalište i parcijalno su ga opažali samo u nekim Evropskim državama. Nisu ga uzimali kao vjersko vladanje na Islamu, a promovirali su ga kao vladanje Avarskog naroda koje su tamo neki Avari uspostavljali osvajanjem i na sili. A, zapravo, Avari ništa nisu osvajali i taj narod, u Evropi, nije ni postojao, ali je njihov vladarski sistem na Islamu bio prisutan u čitavoj Evropi. U Evropi, Avarizam kao vladanje na Islamu pokrenut je sa Bizanta, a pokrenut je od monoteista Bugara koji su u svoj postojeći Arijanizam interpolirali novu monoteističku Objavu Islam po ugledu na Obre i onda to vladanje na Islamu prenosili-interpolirali kroz čitavu Evropu, koja je svoje vladanje do tada zasnivala na monoteizmu, a ne na kršćanstvu, tako da je već u VIII. stoljeću Evropa poprimiti novi oblik monoteističkog vladanja Avarizam a sa Islamom kao državotvornom vjerom. Pravna islamska škola avarstva, po kojoj se vladalo, nije mi poznata, ali je sigurno bila jer je po njoj uspostavljana vlast. Primjer Avarskog vladanj u Evropi je Kronštajnerovo izučavanje Avarstva u Bavarskoj tokom VIII. stoljeća. Pa zlatnik kralja Engleske Offa, koji je potpuno sa islamskim obilježjem, takođe iz VIII. stoljeća. U dokaze se mogu uzeti I riječi; u Engleskoj fri-dei, a u Njemačkoj frei-tag kojom se označava petak, a to nam govori o tom vremenu monoteizma kada je petak bio slobodan-neradni dan iz vjerskih obaveza muslimana, i zahvaljujući Allahu dž.h. ove riječi su i danas u upotrebi, a na kojima možemo i izvoditi ove zaključke. Petak je sada u ovim zemljama obični dan, a od kada su kršćani preuzeli vladanje slobodan dan postala je nedjelja-sunčev dan. U dokaze se mogu uzeti i sva kasnija spaljivanja na lomačama ''heretika'', kada su katolici srušili islamsko vladanje i onda, u cilju da sav narod bude katolički, one koji nisu prihvatali katoličanstvo sudili su i spaljivali na lomačama; žene kao vještice, a muškarce kao vampire. To su katolici-inkvizicija spaljivali neposlušne muslimane i muslimanke, koji se nisu odricali svoje vjere i iz tih razloga bili su spaljeni na lomačama. Da je Evropa od VII. stoljeća pa do početka XIII. stoljeća bila monoteistička kroz Avarski sistem vladanja, a sa Islamom kao vladajućom vjerom, ne mogu da shvate mnogi, jer tako nisu učeni, i konstatujem da sve o prošlosti što znaju je prošlo kroz sito ili povijesnu bazu: '' Evropa je kršćanski kontinent'' i tako svoje znanje o prošlosti uokviruju u navedenu povijesnu osnovu. I dalje, koliko mi je poznato, niti jedan od antičkih pisaca počevši od Plinija, Tacita, Svetonija i Herodita koji su djelovali u I. i II. stoljeću n.e. nije napisao toliko o Aleksandru koliko se nalazi u časnom Kur'anu. I sve to što su pisali Antički kroničari prepisano je nekih 12 stoljća kasnije na dvoru Fridriha II. Dakle, 6 stoljeća poslije Objave, kao pisana ostavština zahvaljujući Fridriku II koji je stolovao i u Napulju kao car Rimskog carstva monoteističke duhovnosti. U ovim njihovim pisanjima su samo mali tragovi Aleksandrovog djelovanja, neke crtice ili kraći životopis što su koristili oni koji su se bavili Aleksandrom Velikim, a sve je to sekundarnog karaktera u odnosu na ono opće koje nam nudi Kur'an ćasni u Suri XVIII. 83.-110. Moram istači da je zahvaljujući Fridrihu II uspostavljena veza između novih naučnih stremljenja evropskih žitelja Srednjeg vijeka i stare antičke civilizacije, bez obzira što pisanje Plinija o djelovanju Aleksandra, nije odavalo i karakter tog djelovanja. Na njegovom dvoru prepisivana su djela starih antičkih pisaca na arapski i latinski jezik, a to je veliki doprinos Fridriha II kao muslimana svjetskoj nauci. Kur'an o Isaovim a.s. sljedbenicima i njihovim suprostavljenim kasnijim svetotrojcima Sura XXIX –Pauk, Aje 46. '' I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način,-ne sa onima među njima koji su nepravedni i recite: 'Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste-jedan, i mi se Njemu pokoravamo'.'' Aje 47. ''Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu- i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze naše samo nevjernici osporavaju.'' Sa ova dva Ajeta Allah dž.h. potvrđuje da su se Isaovi a.s. sljedbenici podijelili u dvije suprostavljene grupe. Jedni od njih su i dalje monoteisti i dalje se pridržavaju Allahove objavljene Knjige Isa a.s.-u, i sa njima treba lijepo da raspravljaju sljedbenici Objave, a ovi drugi-nevjernici odbacuju i osporavaju Allahovu Knjigu i mijenjaju osnovnu činjenicu stvaranja, a to je da za njih Allah nije više Stvaralac svega , nego je to sada Isus kao Bogočovijek i oni su nepravedni. Dakle, Allah dž.h. ne pravi razliku između starih vjernika monoteista kojima je objavljena Knjiga i novih kojima je objavljen Kur'an i uvjerava da je Bog jedan i za jedne i za druge. Kur'an o zabrani muslimanima da izazivaju sukobe i osvajaju Sura II- Al-Baqare, aje 190.: '' I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, nevoli one koji zapodijevaju kavgu.'' Imperativ ovog ajeta je borba muslimana protiv onih koji ih napadnu, a sami nisu smjeli započinjati kavgu. Kako je onda muslimanska vojska predvođena sultanom, koju ovi nazivaju Turska vojska, mogla osvajati? Kako se može tvrditi da je 1453. Konstantinopolj osvojen? Prema ovom Kur'anskom ajetu muslimani nisu mogli da osvajaju Carigrad. I svako onaj koji misli da se to moglo dešavati treba da preispita svoj stav u pogledu sprovođenja Allahovih naredbi. Ova tvrdnja o osvajanju Carigrada od strane El. Fatiha proistekla je od evropskih kršćanskih historika jer je 1453. Carigrad postao središte-glavni grad Balkanskog Islamskog komonvelta, a kako po kršćanskoj teoriji na Balkanu nije bilo muslimana onda je, po toj teoriji i Carigrad osvajan. Međutim, Carigradu je tada vraćen onaj značaj koji je imao i za vrijeme Bizanta, jer je Balkanski Islamski komonvelt formiran od država koje su bile i u Bizantu, ali sada organizovane u skladu sa šerijetom i hanefiskom pravnom školom, a u ranijem periodu bile su organizovane po Avarskom modelu vladanja. Sve zemlje koje su formirane u Balkanski Islamski komonvelt bile su i do formiranja Komonvelta Islamske zemlje, jer je Islam kroz Avarski period vladanja u ovim zemljama bio državotvorna vjera i zato nije bilo nikakvog osvajanja od strane Turaka. Turci su samo bili inicijatori i organizatori Balkanskog islamskog komonvelta jer je muslimanima Balkana iskazana prijetnja od evropskih katolika o muslimanskom progonjenju kao što su katolici to radili u Evropi. Poznato je da su na Pirinejskom poluostrvu od VII. stoljeća pa do konca XV. stoljeća vladali autohtoni pirinejski muslimani. A na pitanje; od kuda Islam na Pirinejima ? Onda bi slijedio odgovor; da su Španiju osvajali Arapi!? To je po onoj kršćanskoj školi povijesti; ''Evropa je kršćanski kontinent''. Međutim, Islam na Pirinejima, kao i svuda je bio samo nadgradnja ranijeg monoteizma na kome se održavala vlast, a to proizlazi iz Sure XVIII i 83-110. Isto vladanje, kao na Pirinejima, bilo je svuda u Evropi pa i u Bosni, ali je to kroz povijest, zbog kršćanske osnove koju su nam prezentovali, konstrukcijama izmijenjeno. Za Islam u Španiji i Mediteranu imaju teoriju da je to osvajano od Arapa, za Balkan da je osvajan od Turaka, a za Srednju, Sjevernu i Zapadnu Evropu nemaju taj izgovor jer su uspjeli sve to da prikriju. Plasirana je tvrdnja da su u ovim dijelovima Evrope živjeli tamo neki patareni, katari, alibigenezi, hugenoti, husiti, vizigoti i drugi koji su svojim dvojnim kršćanskim učenjem ometali katolike u njihovom vjerskom učenju i zato su ih progonili, mučili, ubijali na najsvirepije načine pod izgovorom; da ih Bog Isus kažnjava jer ga oni ne priznaju kao Boga. Oni koji su ostajali u svojoj zemlji morali su se pokatoličiti i sada je Evropa puna prevjerenih muslimana u katolike. Pokatoličavanje i svirepa ubistva muslimana naročito je bilo izraženo u Njemačkoj , Francuskoj, Češkoj, Madžarskoj, Italiji, pa i u Hrvatskoj. Sve paljevine na lomačama, kroz srednja stoljeća, bile su nad muslimanima i muslimankama. Muslimani Evrope iz tog perioda nisu nosili orijentalna imena, jer su bili Evropljani i imena su bila iz njihovog jezika-narodna imena i zato ovi koji sada ispituju sva ta zvjerstva koja su katolici radili prema muslimanima, samo zbog njihovih imena ne doživljavaju ih kao muslimane nego, onako, kako isu ih katolici nazivali-hereticima. Kada se izmijenila vladarska i time religiozna slika Evrope onda se revnosno radilo na zatiranju tragova muslimanskog življenja u ovim zemljamama Evrope. Ipak, tragovi su ostali i ja sam ih nešto ranije naveo. Vrlo je interesantno i to da Njemački narod i sada u svojoj radnoj kulturnoj tradiciji nosi pečat poslušnosti iz tog vremena. Prevjereni muslimani koji su ostali pod kršćanskim vladanjem pa tako i u Njemačkoj u početku su bili izloženi teškom fizičkom radu-kuluku kod kršćana. Morali su raditi bez pogovora, jer u slučaju bilo kakve protivljenja išla je glava sa ramena, ali uz grozna mučenja. Iz tog razloga, kod Njemačkog naroda, ostala je, do dana današnjeg, kao segment njihove kulture rada; ''poslušnost bez pogovora''; podređenog, nadređenim. Na isti način, kao što ništa nije osvajano od strane muslimana u Evropi, ni Bosna nije osvojena tamo neke 1463. godine, a niti okupirana od Turske islamske vojske, jer je Bosna i tada bila sa većinski muslimanskim žiteljima, jer njeni žitelji, koje su u raznim kršćanskim dokumentima nazivani; patareni ili katari, a onda od naših komšija kasnije nazvanim bogumilima, ili pak krstjanima su bili muslimani, ali iz razloga uklapanja u kršćansku povijesnu školu, onda su i pravljene konstrukcije o Bosanskim muslimanima kao dualističkim vjernicima isto kao i u Evropi. Muslimanska vojska nije mogla činiti osvajanja, jer Kur'an to imperativno isključuje, ali je zato, tih godina, konačno organizovana od islamskog stanovništva Balkana da zaštiti muslimanske narode Balkana od nakana evropskih katolika koji od kraja XII. stoljeća nastoje prognati muslimansko stanovništvo evropskih država pa tako i Balkana. Period kada su kršćani najviše agitovali i vršili pripreme upada na Balkan je vrijeme kada je kao papa stolovao Enea Silvio Piccolomini –Pio II, a to je polovina XV.stoljeća. Na Kongresu svojih kardinala u Mantovi 1459. donieli su odluku da se krene u progon muslimana Balkana koje su kršćani-katolici tada pogrdno nazivali hereticima. I tada su i počele pripreme katolika za osvajanje muslimanske Bosne, a sam papa Pio tražio je da bude čelnik te vojne. Zamislite koji apsurd i licemjerstvo u katoličkoj literaturi koju i nama preko Lovrenovića proturaju nazivaju ga papom humanistom. Kršćani uzimaju da je 1463. godina, godinaTurskog osvajanja Bosne, a od njih ovu tvrdnju prihvatili su i Bošnjaci, jer nisam čuo niti pročitao da to neko opovrgava. Tačno je da je te godine muslimanska vojska Balkanskih zemalja došla u Bosnu i da je muslimansku vojsku predvodio padišah Mehmed el. Fatih. Ali, ona nije bila Turska osvajačka vojska nego legitimna vojska muslimana Balkana sastavljena i od Bosanskog najmnogoljudnijeg naroda, njenih Bošnjaka muslimana, a koja je trebala da da do znanja papi, njegovim kardinalima i kraljevima da ima vojska koja može Bosnu da brani i koja će za sva sljedeća stoljeća biti brana prodiranja katolika na Balkan. Nešto ranije, koncem XIV. Stoljeća, prije nego će Islamska vojska sa Fatihom doći u Bosnu, Turska je sa ostalim Balkanskim muslimanskim zemljama formirala jednu novu zajednica islamskih zemalja Balkana u koju će biti uključene; Bosna, Hrvatska ali i Mađarska kao zemlje muslimana, a koja će 3 stoljeća poslije udruživanja egzistirati kao zajednica muslimana i biti trn u oku katoličkih država Evrope. Raspad ove zajednice započeo je 1683. godine kada su Mađarska, Slovenija, Južna Austrija i Hrvatska podpale pod katoličko vladanje, a onda 1878.godine okupacijom Bosne od Austrougarske i na kraju dok nije postepeno dokinuta Balkanskim ratovima, ali i Prvim svjetskim ratom, kada su na teritorijama muslimanskih država ovog komonvelta formirane pravoslavne države od Srbije, Crne Gore, Makedonije , Bugarske do Grčke i drugih. Zajednica Balkanskih muslimanskih država imala je sve državne prerogative, pa je formirala i svoju vojsku koju je činilo vojno sposobno muslimansko stanovništvo ovih Balkanskih zemalja, a zadaća te vojske bila je zaštita muslimanskog stanovništva Balkana, ali i susjednih muslimanskih zemalja a nikako i nikakva osvajanja. Vojska je formirana timarskim sistemom i zbog fleksibilnijeg rada tada muslimani mijenjaju narodna imena za orijentalna. Većinski, prezimena muslimana prije ovog perioda su sa narodnom osnovom, a prema imenu oca: Marković, Filipović, Radmanović, Pavlović, Aleksić, Milošević i druga. Poslije kada se kod Bošnjaka ustaljuju orijentalna imena prezimena će nositi orijentalnu osnovu: Mašići, Omerovići, Suljići, Hamidovići itd. Kada su katolici u drugoj polovini XVII. stoljeća prognali muslimansko stanovništvo Bavarske i Beč uzeli pod svoju upravu, Balkanska muslimanska vojska je 1683. pokušala da vrati Beč njegovom prognanom muslimanskom stanovništvu. To nisu uspjeli i tada nastaje preokret. Kršćani kreću u protivofanzivu i u tom periodu islamsko stanovništvo tih pokrajina bježi ispred kršćana u južne islamske zemlje među kojima i Bosnu. Od kuda, gore, u tim zemljama islamsko stanovništvo? Je su li i njih Turci islamizirali? Na ova pitanja ne tražim odgovor, nego samo provociram one koji razmišljaju. Niko njih nije islamizirao i oni su monoteisti iz ranih vladarskih perioda monoteizma, a o njima kroz Avarizam govori i Kronštajner. Dakle, Beč nije osvajan nego je to bio muslimanski pokušaj vraćanje Beča njegovom prognanom Njemačkom muslimanskom stanovništvu. I to tako nismo učeni, a tako se dešavalo. Dokaz za ovu tvrdnju je i munara džamije uz crkvu S.Katarine u Beču, za koju Bečlije katolici kažu da su je napravili u čast pobjede nad Turcima. A zapravo munara je ostala kao svjedočanstvo da je na tom mjestu bila džamija starih žitelja Bečlija muslimana, koje su katolici prognali, a glavni dio džamije pretvorili u crkvu a munara ostala da svjedoči istinu da su muslimani živjeli u Beču. U svom Putopisu koga je Evlija pisao 1660. godine na strani 244 piše: '' U staro doba bila je u rukama ovog Zrinskog Aleksandrova kruna. Ali je austrijski ćesar iz pohlepe za ovom krunom navalio na Zrinjskog i oteo mu je iz ruku. Ako bog da,opisaću kako sam u gradu Beču vidio ovu krunu.'' ( prijevod po H. Šabanoviću) U ovom tekstu su dvije veoma interesantne tvrdnje, a to su: Prva: Da je Hrvatski ban N. Zrinjskini bio nosilac Aleksandrove krune. Mi o toj kruni ne znamo ništa, a mislimo da znamo povijest ! ? Međutim, vraćajući se na tvrdnju da je Alexandar uspostavljao monoteističko vladanje on je uspostavio i sistem po kome su birani velmože, a njihov legalitet i legitimitet bila je potvrda njegova-Alexandrova kruna koju je trebao da nosi birani velmoža. I drugo: Evlija piše da će nas obavjestiti kako je u Beču vidio ovu krunu. Treba znati da je Evlija u tom periodu obilazio samo teritorije u kojima je bila muslimanska vlast, pa iz ovog proizlazi da je i Beč tih godina bio pod muslimanskom vlašću, a to nije moglo biti da i Bečko stanovništvo nije bilo većinski islamske provenijencije. Evlija je pisao dnevnik 1660 i tada je mogao da pohodi Beč, a već 1683. godine muslimani imaju pokušaj povratka Beča. Znači u ovom razmaku od 23 godine kršćani su uspjeli osvojiti Beč i prognati njegovo muslimansko stanovništvo. Sura; XXII.aje 39. ''Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini-a Allah je, doista, kadar da ih pomogne''. Ovim ajetom dopuštena je odbrana svima onima koji su napadnuti, jer im se time nasilje čini i Allah će pomoći one koji su napadnuti. Ovim ajetom je potvrđen imperativ da muslimani ne smiju prvi otpočinjati kavgu-napadati, jer se napadnutim čini nasilje. Takođe, ovim ajetom potvrđuje se činjenica da Islam nije religija koja se uspostavlja na sili, a niti je moglo doći do uspostavljanja država na muslimanskom osvajanju. Pa kako je onda moguće da su muslimani osvajali? Tamo, u tim krajevima gdje su muslimani, od strane kršćanskih povjesničara proglašeni kao osvajači živio je muslimanski narod koji je trebao zaštitu za održanje života i vatana i zato su uključeni u Islamski komonvelt, a kako je to bio novi oblik islamskog vladanja u odnosu na predhodni onda su to katolički hisoričari obrazložili Turskim osvajanjem. Kako muslimanima nije dozvoljeno osvajanje oni su svoju egzistenciju ostvarivali odbrambenom strategijom i zato svuda tamo gdje su živjeli muslimani i danas se uočavaju fortifikacijski objekti-utvrđenja koja su oni pravili i koristili. Npr. u Francuskoj: http://en.wikipedia.org/wiki/Mont_Saint-Michel Za one koji razmišljaju lahko je uočljivo da je koncepcija tih objekata od položaja do korišćenja svuda sa monoteističkom-islamskom naznakom, a da su prepravljanja i koje kakvi građevinski zahvati na njima rađeni nakon progona muslimana. Sura II-Al-Baqare, Aje 191. '' I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod časnog hrama dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu onda ih ubijajte!- Neka takva kazna bude za nevjernike.'' Kako su muslimani iz evropskih zemalja neprestano progonjeni neki su imali plan da i oni, kada dođu u muslimanske zemlje, progone kršćane iz zemalja u koje su došli pa i iz zemalja Balkanskog islamskog komonvelta, ali im je to osporeno ovim ajetom. Dakle, muslimani Balkana nisu mogli progoniti svoje komšije kršćane iz razloga što su muslimane, kršćani, progonili iz Češke, Njemačke, Hrvatske i drugih evropskih zemalja. Imperativ je :''...i progonite ih odande odakle su oni vas prognali...'' Zato je u zemljama Balkana, gdje su muslimani održavali vlast, oduvijek bio zastupljen multinaconalizam kao i multireligioznost dok to nije bio slučaj u Evropskim zemljama u kojima su katolici uspostavili svoju vlast. Muslimani tih zemalja su ubijani, progonjeni, a oni koji su ostali morali su se prevjeriti. Da su kojim slučajem u Bosni kršćani u nekom ranijem periodu održavali vlast Bošnjaka u Bosni nebi ni bilo isto kao što nema starih Hrvata muslimana u Hrvatskoj, jer su iz Hrvatske evropski katolici sa domaćim katolicima prognali Hrvate muslimane, a one koji su ostali, a najviše žene sa djecom pokrstili i sada su to katolici. Isti je slučaj i sa Srbijom. U Beogradskom pašaluku nema starih Srba muslimana jer su 1862. godine morali napustiti svoj vatan jer je to bio dogovor velikih sila i Porte. Stari narod Srbije-njeni graditelji morali su napustiti Srbiju i danas su najviše skoncentrisani u Istanbulu i ima ih oko dva miliona i znaju i sada da su Srbi muslimani. Treba prihvatiti činjenicu da su stari žitelji Srbije, oni koji su Srbiju gradili bili nacionalno Srbi muslimani. I nikada oni nisu bili u pravoslavlju. Ovi današnji Srbi su pravoslavci, ali forsirajući nacionalno Srbin kroz pravoslavlje, napravljena je identičnost između Srbin i pravoslavac tako da mnogi Bošnjaci kroz pojam Srbin identifikuje i pravoslavac, a to nije tako. Danas i za Hrvata vrijedi ista priča, ali samo što kroz pojam Hrvat Bošnjak doživljava katolika, a to nije tako jer su prije 1683. godine u Hrvatskoj bili većinski Hrvati muslimani. Sandžak i Kosovo i Jugoistočna Srbija su ubačeni u sastav Srbije nakon Balkanskih ratova i zato je u njema i danas dominantno muslimansko stanovništvo, jer nije bilo u većim razmjerama progona autohtonog muslimanskog stanovništva ovih krajeva u periodu kada je podpadalo pod pravoslavnu Srbiju. Bosanski katolici sami bez pomoći Evropskih katolika nisu mogli progoniti Bošnake muslimane jer su Bošnjaci oduvjek bili brojniji, a onda kada im je 1459. godine ozbiljno zaprijećeno od strane pape Pija II oni su se sa ostalim muslimanima Balkana udružili i formirali Balkanski Islamski komonvelt, organizovali sebi vojsku koja im je bila garant njihovom opstanku u svojoj državi koju su od početka samii gradili na monoteizmu. I zato kažem; da je Bošnjačka življena povijest blistava, jer su kroz sve epohe razvoja Evropske civilizacije uspjeli se odhrvati svim drugim nasrtajima i ostati na svom prvom vjerskom učenju monoteizmu koga su sukcesivno nadgrađivali i na taj način uređivali svoju Bosnu. I zato su Bošnjaci i etnički najautohtoniji narod Evrope, jer svoje religijsko monoteističko stajalište nisu mijenjali za neko drugo, različito od monoteističkog i sve kroz vremenski period od dva milenija, nego su samo imali njegovu nadgradnju da bi i danas duhovno bili monoteisti-islamiti. Kur'an o nevjernicima i njihovom djelovanju Sura IV-Žene Aje 44. '' Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s pravog puta skrenete?'' Aje 45. '' Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitnik i Allah je dovoljan pomagač!'' Aje 48. '' Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga, kome on hoće. A onaj koji drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.'' Aje 50. '' Pogledaj kako izmišljaju laž o Stvoritelju-Allahu! A to je dovoljno da se teško ogriješe.'' Aje 51.'' '' Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtane vjeruju, a o neznabošcima govore: ''Oni su na ispravnijem putu od vjernika''. U ovih 5 Ajeta jasno je definisan nemusliman sa svojim zabludama, licemjerstvom i laži. Među njih spadaju i oni koji prihvataju jedan dio knjige, a to su kršćani, jer su svojim vjerskim učenjem Issa a.s. proglasili Stvoriteljem, a to tako nije u Knjizi upućenoj Issa a.s. I dalje, Allah dž.h. nas upozorava na one koji su naši neprijatelji, ali i tome da Allah štiti, ali i pomaže vjernicima.(aje.45.) Kur'an o muslimanskoj vojsci, strategiji i i njihovoj borbi Aje 69.'' '' Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah svoju milost darivao. A kako će oni divni drugovi biti.'' Aje 71. '' O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi.'' Aje 74. '' I neka se zato na Allahovom putu bore oni koji ne žale da žrtvuju život na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovom putu pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.'' Iz ova tri kuranska Ajeta neupitno se zaključuje da; kada je u pitanju islamska vojska, ona se mogla popunjavati jedino vjernicima muslimanima, a nikako onima koji Allahu pripisuju druga, dakle kršćanima. Njeni borci su oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, oni će biti u društvu odabranih muslimana i vjerovjesnika, pravednika, šehioda, dobrih ljudi- onima kojima je Allah darovao svoju milost, i na Allahovom putu se bore oni koji ne žale život na ovom svijetu zamijeniti životom na Drugom svijetu. Dakle, islamska vojska se popunjava isključivo muslimanima, a nikako nekim vazalima. Sura; IV. Žene Aje: 76. '' Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.'' I ovim Kur'anskim ajetom jasno je izdiferencirano ko se može boriti na Allahovom putu, a ko je na šejtanovom putu. Proizlazi da se u ime Allaha, zajedno sa muslimanima, u islamskoj vojsci, protiv onih koji su ih napali, nisu mogli boriti nemuslimani. Od kuda onda da su po nekim historičarima tamo neki kršćani mogli ratovati za uzvišene ciljeve Islama? Ako su u ratovima na strani muslimanske vojske učestvovalii neki sa neorjentalnim imenima, nisu to bili kršćani nego muslimani koji su nosili svoja narodna imena. Ovih slučajeva je bilo u Evropi i posebno prije i u periodu uspostave Balkanskog Islamskog komonvelta. Sura; IX. Teoba Aje:29. ''Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru-sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.'' Imperativ ovog ajeta je isključivo prisila-borba protiv nemuslimana koji žive u muslimanskoj zemlji. Koji po tome što nisu muslimani ne idu u muslimansku vojsku, a vojno su sposobni ali se i oglušavaju da plate glavarinu. Ako poslušno i smjerno plate glavarinu-điziju prema njima nema više nikakve prisile. Dakle, ni po ovom ajetu muslimansku vojsku nisu mogli da popunjavaju nemuslimani i oni su jedino primoravani da plaćaju glavarinu. Kur'an o dužnostima muslimana prema ugroženim muslimanima Sura IV-Žene Aje 75. '' A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce žene i djecu, koji uzvikuju: ''Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!''.'' Aje 94. '' O vjernici kada u boj krenete, na Allahovom putu sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: ''Ti nisi vjernik!''- kako biste se domogli ovozemaljskog dobra; pa u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost svoju; zato uvijek prije sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato sve ono što radite.'' Aje 95. '' Vjernici koji se ne bore-osim onih koji su za borbu nesposobni-nisu jednaki onima koji se na Allahovom putu bore imecima svojim i životima svojim. Oni koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu.'' Imperativ 75. Ajeta ove Sure je borba muslimana na Allahovom putu kada je trebalo zaštititi potlačene- ugrožene muslimane od nasilnika koji nisu muslimani. Od XII. stoljeća evropski kršćani-katolici su progonili muslimane iz Evropskih zemalja i tada su muslimanima Evrope dolazili kao pomoć muslimani Srednje i Istočne Azije , a evropski historičari to okarekterisaše kao provale Mongola ili pak Tatara. Ajetom 95. je definisan stepen učesnika vjernika-muslimana u borbi u odnosu na one koji se ne bore. Kur'an o obaveznom preselenju muslimana iz ugroženih sredina Aje 97. '' Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: ''Šta je bilo s vama?''- ''Bili smo potlačeni na Zemlji''-odgovoriće. ''Zar Allahova zemlja nije toliko prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?''- reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehenem, a užasno je on boravište.'' Aje 98. '' Samo nemoćnim muškarcima , i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Aje 99. Allah će , ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i oprašta.'' Aje 100. '' Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.'' Jedan od imperativa koji se postavlja pred muslimane koji su ugroženi od nemuslimana je izvođenje Hidžre-preselenja. Aje 97. Allah ne dozvoljava da musliman bude potlačen od nemuslimana i on mora da izvrši preselenje u islamsku zemlju. Inače, ako se ogluši o preselenje on će biti u džehenemu-paklu, a onaj ko se iseli imaće kod Alaha veliku nagradu. Upravo, i iz ovog razloga, a u nemogućnosti bilo kakve zaštite od napadaja kršćana evropski muslimani su napuštali svoja ognjišta i selili u zemlje u kojima je bio vladajući islam. Tog stanovništva ima i u našoj Bosni. Oni nemoćni -starci i žene mogli su da ostani i njima nije bio grijeh. Tako se dešavalo i u Hrvatskoj, ali i u svim ostalim evropskim državama. Tamo su ostale mnogobrojne muslimanske familije koje su u periodu od 13oo- 1700. godine morale mijenjati svoje vjersko ubjeđenje tj. prihvatiti katoličanstvo. Mnoge muslimanke iz tog perioda inkvizicija je proglasila vješticama, a muškarce vampiurima , da bi ih iz tog razloga javno spalili na lomači, a za njih su saznali da i dalje ispoljavaju islam. Kur'an o zabrani brakova sa mnogobožkinjama Sura II-Al-Baqare, Aje 221.: '' Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice. ....'' Iz predhodnog Ajeta je jasno; da muslimanu nije dozvoljen brak sa nemuslimankom. Ako je sultan Bajazit bio oženjen Oliverom Hrebljanović, ovi neki prema imenu, ali i prema ocu Lazaru tvrde da je Olivera hrišćanka. Međutim, to nikako nije moglo bit, pa i ako je bila hrišćanka ona je po ovom Ajetu morala postati vjernica. Mada, Olivera ni po rođenju nije bila hrišćanka jer je njen otac- Lazar Hrebljanović bio musliman koji je imao itekako veliki ugled u Islamskom komonveltu bio je srpski han. Lazara su Srbi pravoslavci, u predhodnom periodu kada su ispisivali svoju pravoslavnu povijest, konstrukcijama o mitskoj Kosovskoj bitci interpolirali u kršćane da bi uvezali pravoslavnu Srbiju iz XX. stoljeća, koja je netom postala po prvi put pravoslavna, sa Srbijom iz XV. stoljeća u kojoj je Lazar bio ban, ali ne kao monoteističkom nego pravoslavnom. I tako, oni, Srpskog velmožu Lazara, iz perioda kada Srbija nije bila pravoslavna interpoliraju u pravoslavne, kako bi imali izriku da su i svojom povješću imali vlast u Srbiji prije nego je kao osvojena od Turaka. I mada znaju da su sva dalja Lazareva pokoljenja muslimani pa i prinčevi islamskog dvora, jer ih sa sultanom Bajazitom rađa Olivera, oni kroz povijest proturaju i takve konstrukcije, a da nema ko da reaguje. Lazarevi sinovi Vukan i Stephan nosili su Islamski barjak u bitkama sa katolicima čuvajući svoju vjeru i vatan . Lazar je, samo bio, sa imenom Lazar ali je po duhovnosti bio musliman. I njegova kći nosila je staro neorjentalno ime Olivera. U to vrijeme evropski muslimani su nosili svoja narodna imena a ne orijentalna. A to što su Lazara, Srbi pravoslavci, ubacili u pravoslavce je iz razloga dovođenja tadašnje Srbije kao muslimanske zemlje u pravoslavne okvire pa tako i njenih muslimanskih velmoža u pravoslavne velmože, kako bi i povijesno dokazivali da nije slučajno Srbija iz XX. stoljeća pravoslavna, nego da je to bila i prije njenog kao osvajanja od Turaka. I ovi neki trurski sekularisti- agnostici i ateisti prihvataju od kršćanskih historičara-teoretičara tvrdnju da su se sultani ženili nemuslimankama što nije tačno, jer status sultana određuje šerijet, a prema Kur'anu nije se moglo desiti da sultan oženi idolopoklonicu. U Turskoj, od perioda preuzimanja vlasti od strane kemalista, pa do njihovog pada početkom ovog stoljeća, bilo je zabranjeno izučavati tursku islamsku prošlost, tako da Turski skorašnji historičari i ne poznaju dovoljno svoju povijest, a posebno islamsku, i čini se da su u istoj ravni sa nama u pogledu svoje povijesti. Za vrijeme kemalizma sve kulturne i naučnohistorijske institucije kod Turaka vodili su evropski orjentalisti i pisali povijest Turske onako kako je kršćanska Evropa protežirala, a to i danas promovišu njihovi povjesničari. Iz tih konstrukcija sultan Murat je osvajao Srbiju, a El. Fatih Carigrad i Bosnu. Itd. Itd. A kod nas nije bilo kemalista, ali su Bošnjake, naše komšije, kroz čitavo zadnje stoljeće negirali i pisali nam povijest koja je Bošnjaka kao utemeljitelja Bosne negirala. Kur'an o zabrani prisilnog nametanja vjere Sura II- Al-Baqare, Aje 256.: ''U vjeri nema prisiljavanja, jer pravi put se jasno razlikuje od zablude. ...'' U Bosni, pa nigdje na svijetu, nije bilo prisilnog nametanja islama. Odatle i poznata izreka naših ljudi koji nisu naklonjeni vjerovanju ; da je vjera privatna stvar pojedinca. Dakle, iskorišten je Kur'anski stav o prisilnom nenametanju vjerovanja da bi sekularista Bošnjak stavio vjernika Bošnjaka i ostale u pasivnu poziciju. I na prvi pogled, naš sekularista je tu u pravu, ali sa nevjerom gubi se Bošnjački identitet koji je vezan za njegovu islamsku duhovnost pa se može desiti, kod ovih što tvrde da je vjera privatna stvar, i idolatrije, a što za autohtonog Bošnjaka koji je svoju duhovnost razvijao na Islamu, nije nikako pojmljivo. Onaj ko hoće da vjeruje, a dobije prave informacije o Islamu on će i sam prihvatiti islam kao svoj duhovni izražaj, a onaj ko dobija neke druge, različite informacije o vjerovanju, on će vjerovati kako njegov misionar misli tj.kaže. A Bošnjak, može i da nevjeruje, ali onda neka razmisli o predhodnom stavu o Bošnjačkom identitetu koji se temelji na njegovom vjerovanju. Ovim otpada i ona defetistička teza koju i danas koriste historičari, ali i drugi iz ona druga dva naroda; da su narodi Bosne , Hrvatske i Srbije koji su bili kršćani pod prisilom Turaka mijenjali svoju duhovnost i prihvatali islam. To se nije moglo dešavati, jer po Kur'anu časnom u vjeri nema prisile. Kur'an o zabrani muslimanima da koriste vjerske objekte koji nisu napravljeni u ime Allaha dž.h. Sura IX- Al-Tawba, aje 107. ''A oni koji su džamiju napravili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio,-sigurno će se zaklinjati: ''Mi smo samo najbolje željeli'', - a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci''. Aje 108. '' Ti u njoj nemoj nikada molitvu obavljati! Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koji se mnogo čiste''. Sa ova dva ajeta Allah muslimanima ne dozvoljava da mnogobožačke bogomolje prezimaju i u njima se mole. Dakle, crkve se ne mogu prepravljati u džamije, a džamije moraju praviti vjernici muslimani jer su pravljene u ime Allaha i u njih se mora čist ulazit. Mnogi sakralni objekti monoteista kao što su; Aja Sofija te Aja Irina u Istambolu pa Al-Aksa u Izraelu i mnogi druge diljem svijeta; Ravena, Ahen, Pariz, London koji su građeni kao monoteistički objekti-bogomolje prije dogradnje monoteizma Islamom mogu da koriste i muslimani i u njima obavljaju molitve, jer su ih gradili monoteisti Arijevci koji nisu bili idolopoklonici, a ne pogotovo kršćani. Kršćani, ali i neki drugi, kada žele da muslimanima pripišu okrutnost u vlasti navode primjer Aja Sofije. Kao, muslimani su dotični hram, koji je bio kršćanski, preinačili u džamiju. Međutim to tako nije. Prva njihova neistina je ta da je dotični hram bio vjerski objekat kršćana-svetotrojaca. Aja Sofija je pravljena u periodu kada su vlast u Carigradu imali monoteisti-Arijevci i oni su sebi napravili dotični hram. Druga neistina je da su taj, kao hrišćanski svetotrojiteljski hram, muslimani prepravili u džamiju. Muslimani su ga koristili kao džamiju , jer je to bio monoteistički vjerski objekat, a islam je samo nadgradnja tog monoteizma. Ova konstrukcija o Aji Sofiji kao kršćanskom hramu potekla je onda kada su muslimani džamiju vratili njenoj prvobitnoj namjeni. Džamija je u vrijeme Bizanta bila svetilište u kojoj se vršila ceremonija ustoličenja Bizantskih kraljeva, a ceremoniju je predvodio Bizantski car koji je bio monoteističke provenijencije. Kada je Bizant poprimio novi oblik organizovanja kao Islamski Komonvelt onda su 1453. i Carigrad ustanovili kao prijestolnicu Islamskog Komonvelta i u Aja Sofiji će biti ceremonijalno ustoličenje sultana i vezira Islamskog Komonvelta kao što je u ranija vremena bila ceremonija ustoličenja Bizantskih kraljeva. Jasno je da muslimani ne mogu da se mole Bogu u objektima koji nisu napravljeni u ime Allaha i sve te konstrukcije oko Aja Sopfije kao kršćanske bogomolje derogiraju navedeni Kur'anski Ajeti. Aja Sofija je i po svom arhitektonskom izgledu, ali i orjentaciji, objekat pravljen za vjerske obrede muslimana, a ne kršćana. Dakle, svojom unutrašnjošću i oblikom ne odaje bogomolju kršćana . Ako i sami uočite-vidite, dok se krećete širim Evropskim prostorima, sakralni kršćanski objekat da ima i neko islamsko obilježje onda je to džamija pretvorena u crkvu, a nikako obratno, a oni će vas ubjeđivati da je to njihovo istina. Kod nas u Bosni imate primjere u Jajcu i Bihaću da su džamije pretvorene u crkve, ali sada služe kao džamije, jer im je vraćena njihova prvotna namjena, a katolički povjesničari ne prestaju pričati i ubjeđivati kako su to crkve prepravljene u džamije, a kao razlog navode laž da je u Bosni kršćanstvo iz perioda prije nego je Bosna ušla u islamski komonvelt, a kada je kao Bosna osvojena onda su Turci crkve pretvarali u džamije. Oni mogu da promovišu ovu tvrdnju, jer i Bošnjački povjesničari prihvataju tvrdnju da je Bosna osvojena od Turaka. Da smo u Islamu 600 godina. I zato stalno živimo pod hipotekom prevjerenika i Turskog ostatka. Konstrukcije o Bihaćkoj i Jajačkoj džamij kao crkvama nastale su u proteklim stoljećima kada i konstrukcija o Bosni kao osvojenoj zemlji od Turaka. Koncem XVII. stoljeća kada su iz Hrvatske evropski katolici potpomognuti katolicima Hrvatske prognali muslimansko stanovništvo Hrvatske-Hrvate muslimane oni su u tom naletu-periodu zauzeli u Bosni teritrij u kome su bili Bihać i Jajce i tada su džamije pretvorene u crkve kao što je urađeno u svim zemljama Evrope odakle su kršćani prognali muslimane. Izbjeglo muslimansko stanovništvo Bihaća i Jajca su 1737. godine poznatom bitkom kod Banjaluke uzvratili katolicima, potisnuli ih prema Hrvatskoj i ponovo oba grada vratili u svoje ruke. Tada su zatekli obje džamije urušene i prepravljene u crkve. Od tada one služe kao primjer katoličke netolerancije i primitivizma, ali kada su u Jugoslavijama muslimani ponovo dezavujisani katolici ponovo naturaju tvrdnju da su ove bogomolje iz crkava pretvorene u džamije, a to se prema navedenim Kur'anskim ajetima nije nikako moglo događati. . Aje 109. ''Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se udobrovolji ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koj se nagnula, da se zajedno sa njim u vatru džehennemsku sruši?- A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini''. Aje 110. ''Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. – A Allah sve zna i mudar je''. I ova dva ajeta su samo nova potvrda stavu da muslimani ne mogu koristiti džamije koje su drugi-nemuslimani gradili za svoje vjerske potrebe. Kur'an o poslanstvu Issa a.s. Sura XIX-Merjema, Aje 30. ''Ja sam Allahov rob''-ono reče-''meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti, Aje 31. '' I učiniće me, gdje god da budem, blagoslovljenim, i narediče mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem'' Aje 32. '' i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.'' Aje 33. '' I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!'' Aje 34. '' To je Isa, sin Merjemin,-to je prava istina o njemu,-onaj u koga oni sumnjaju.'' Aje35. ''Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kada nešto odluči, On za to rekne samo : ''Budi!''- i ono bude.'' Aje 36. ''Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put.'' Aje 37. ''I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom prisutni!'' Sa ovih osam Kur'anskih ajeta muslimani i svi drugi upućeni su na to da nemogu da dvoje kada je Mesih- Isa a.s. u pitanju. Za sve njih treba da je on sin Mejremin , on je blagoslovljen od Allaha, Allah mu naređuje da obavlja molitvu i udjeljuje milostinju, da prema majci bude dobar, a nikako drzak i nepristojan, dakle da je ljudsko biće i nikako nešto iznad. Isa i sam isključuje mogućnost da je on Božiji sin, i sam kaže da je nezamislivo da Allah ima dijete . Isa a.s. se obraća vjernicima- sljedbenicima Knjige i kaže '' Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar...'' Isključuje sebe kao Apsoluta, jer je Bog i njegov Gospodar. Iz ajeta 33. zaključujemo i nešto što muslimanska vjerska ulema isključuje, a to je da nije pokuđen dan njegovog rođenja, dan njegove smrti, ali ni dan njegovog rađanja iz mrtvih. I mislim da u tom smislu, barem prema Kur'anu, muslimani ne griješe i ako obilježe Issaovo a.s. rođenje, jer je vjerovjesnik a.s. Ali iz 37. Ajeta doznajemo onu pravu suštinu prihvatanja Isaovog učenja nakon njegovog života, a to je da su se sljedbenici Knjige, u mišljenju, o njemu podvojili. Ova podvojenost se ogledala u tome da su jedni i dalje slijedili Isaov nauk- bili su privrženici objavljene Knjige- bili su monoteisti. Oni će od IV stoljeću biti nazivani Arijevci jer je Arije insistirao na Isaovom prvobitnom učenju, a ovi drugi će Isa.a.s. poistovijetiti sa Bogom, on će za njih biti onaj koji stvara, kao Božiji sin ili Bogočovjek.To podvajanje je imalo svoj duži period da bi konačno sredinom IV stoljeća to bila dva različita učenja jedno monoteističko i jedno kršćansko poznato kao svetotrojstvo, uz napomenu da je monoteizam i dalje državotvoran u svim zemljama, a da se kršćanstvo pomalo učvršćuje kod nešto siromašnijeg sloja žitelja evropskih zemalja. Sura IV- An-Nisa, aje 171. ''O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i njegove poslanike i ne govorite: ''Trojica su!'' Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog,-hvaljen neka je On!- zar On da ima dijete ?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.'' Osim sa onih 8 Kur'anskih ajeta koji govore o Isa a.s. kao čovjeku to nalazimu i u Suri IV, aje 171. Samo za razliku od predhodnih, u ovom ajetu Allah dž.h.ističe da je Isa a.s. Riječ Njegova dostavljena Merjemi i Duh Njegov (Allahov) i nikako u jednom trojica . Kur'an o Isaovim učenicima i narodu Israelovom i njihovoj podjeli u mišljenju Sura LXI-Bojni red Aje 14. '' O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: '' Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!''- kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ''Hoćete li me pomoći Allaha radi?'' I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali –protiv neprijatelja njihova pomagali, i oni su pobijedili.'' I ovim ajetom je potvrđeno podvajanje –razilaženje sinova Israilovih u mišljenju oko Isa a.s. ali je istaknuto to da Allah pomaže vjernike-monoteiste u sukobima sa drugim koji su odbacili monoteizam, a prihvatili svetotrojstvo te da vjernici pobjeđuju. Dakle, vjernici monoteisti i dalje održavaju vlast, a to je period od početka novog milenija do početka Objave. Nema tu još na vlasti kršćana.